Ako su Isus i njegovi prvi sljedbenici bili u krivu kada će se vratiti, onda navodno otkrivenje na kojem se temelji naša uvjerenja nije baš tako božansko kao što smo mislili, Jp Nunez s portala Catholic Exchange.

Za mnoge kritičare kršćanstva ovo je jasan dokaz da je naša vjera pogrešna, pa moramo znati kako na nju odgovoriti. Doduše, jedan članak očito nije dovoljan da prođemo kroz svaki novozavjetni odlomak koji ovi ljudi citiraju, ali želim baciti pogled na jedan od najčešće korištenih tekstova. Pogledajte ove riječi sv. Pavla:

„Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli” (1. Solunjanima 4,15-17)

Na površini se ovaj odlomak čini prilično odlučujućim. Rekavši “mi koji smo živi” (i dvaput, ni manje ni više!), Pavao je jasno implicirao da očekuje da će još uvijek biti živ kada se Isus vrati. Slučaj zatvoren… zar ne? Pa ne baš. Vidite, to nije jedini način da shvatite ove riječi. Neki ljudi sugeriraju da se Pavao jednostavno uključio među one “koji su živi” jer je u tom trenutku bio živ, ali nije htio implicirati da će nužno doživjeti Isusov drugi dolazak.

Dakle, što je točno? Je li sveti Pavao doista mislio da će još biti živ kad se Isus vrati, ili se uključio među žive samo zato što još nije bio mrtav? Predlažem da je drugo tumačenje ispravno, a za to postoje tri razloga.

Prvo, kada je Pavao napisao ovo pismo, kršćani su već umirali. Zapravo, cijela poanta ovog odlomka bila je utješiti Solunjane jer su izgubili neke članove svoje zajednice. Dakle, da su drugi kršćani već počeli umirati, nema razloga zašto Pavao ne bi pomislio da bi i on jednog dana mogao umrijeti. Drugo, postoji još jedan odlomak kasnije u ovom istom kasnijem dijelu gdje se čini da Pavao implicira da bi mogao umrijeti prije Isusova drugog dolaska:

„Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro da – bdjeli ili spavali – zajedno s njime živimo. (1. Solunjanima 5,9-10)

U ovom tekstu Pavao kaže da će, kada Isus ponovno dođe, vjerni kršćani živjeti s njim zauvijek, bez obzira na to bili oni umrli ili su još živi (“buditi se ili spavati” je eufemizam), a značajno koristi riječ “mi” i ovdje. On sebe ubraja među one koji mogu i ne moraju umrijeti, pa se čini da je bio vrlo svjestan mogućnosti umiranja prije Isusova povratka.

Pavlovi čitatelji

Treće (i to je najodlučniji razlog), ako pažljivo čitamo Pavlove riječi, one zapravo ne mogu značiti da će on definitivno doživjeti Isusov drugi dolazak. Sjetite se, tješio je svoje čitatelje jer su neki članovi umrli, tako da poanta odlomka nije bila samo govoriti o živima i mrtvima općenito. Umjesto toga, Pavao je primjenjivao taj opći princip na žive i mrtve članove Solunske crkve, pa kada je rekao da ćemo “mi koji smo živi, ​​koji smo ostali, biti uhvaćeni zajedno s njima [umrlim] u oblaci u susret Gospodinu u zraku”, uključio je svoje čitatelje u “mi”. Poručio im je da će “biti uhvaćeni zajedno” sa svojim preminulim najmilijima i da će svi dobiti istu vječnu nagradu.

Dakle, ako je Pavlova upotreba riječi “mi” implicirala da je mislio da će i dalje biti živ kada se Isus vrati, to je također moralo implicirati da će svi njegovi čitatelji u Solunu također biti živi, ​​ali to ne može biti točno. Neki od njih su već umrli, pa nije bilo razloga zašto i drugi ne bi mogli umrijeti. Kao rezultat toga, jasno ih je uključio u “mi koji smo živi” jednostavno zato što još nisu bili mrtvi, a ne zato što je vjerovao da će svi preživjeti da vide Isusov drugi dolazak. A ako je to tako, onda se morao iz istog razloga uvrstiti u tu skupinu. Sigurno se uključio među žive jer je još bio živ, a ne zato što je mislio da će sigurno preživjeti do Isusova povratka.

Doduše, o ovom pitanju ima još puno toga za reći. Postoji nekoliko drugih odlomaka raštrkanih po Novom zavjetu koji navodno govore da se Isus do sada trebao vratiti, tako da nismo u potpunosti raspršili argument. Ali to je početak. Kao što sam već rekao, ovaj odlomak iz 1. Solunjanima jedan je od najpopularnijih među kritičarima kršćanstva, tako da znanje kako ga pravilno protumačiti ide uvelike u obrani istine naše vjere.