Sljedećih šest razmatranja o sv. Josipu objavit će se nadolazećih šest srijeda, a zaključno razmatranje će biti objavljeno u subotu 1. svibnja, na blagdan sv. Josipa. Razmatranja će se prema tom rasporedu emitirati i u eteru HKR-a.

Objavljujemo prvo razmatranje nadbiskupa Puljića o sv. Josipu naslovljeno “Sveti Josip – skromni stolar i Marijin zaručnik koji izvršava volju Božju”.

“Sveti Josip – skromni stolar i Marijin zaručnik koji izvršava volju Božju”

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2020., papa Franjo uputio je Apostolsko pismo „Očevim srcem“ (Patris corde) i otvorio „Godinu svetog Josipa“ povodom 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa „zaštitnikom Crkve“, što je učinio papa Pio IX. (1870.).

Godina svetog Josipa trajat će do 8. prosinca 2021. Budući da je Apostolska pokorničarna objavila i mogućnost dobivanja potpunog oprosta od vremenitih kazni tijekom cijele godine, valja to iskoristiti, kako osobnom molitvom i pobožnošću u čast svetom Josipu, tako i zajedničkom molitvom u obitelji. Osobita je prigoda što se može svakoga dana crpsti zasluge blagoslova i oprosta iz bogate riznice blaga koje nam je Krist zaslužio, a s njime toliki osobiti Božji ugodnici i zaslužni sveci poput sv. Josipa koji je bio je „skromni stolar, Marijin zaručnik, čovjek pravedan i uvijek spreman vršiti volju Božju“ (papa Franjo).

Neka nam ne prođe dan, a da ne zaslužimo tu milost oprosta od vremenitih kazni, kako za sebe i svoje, tako i za pokojne koji su nam blizi i dragi. Posebice za duše u čistilištu kojih se nitko nema spomenuti.

1. Sveti Josip – oslonac i vodič u vremenima krize

Nakon Majke Božje, nijedan svetac toliko se ne spominje u papinskom Učiteljstvu, kao Josip. Papa Pio IX. (1846.-1878.) proglasio ga je „zaštitnikom Katoličke Crkve“, Pio XII. (1939.-1958.) predstavio ga je „zaštitnikom radnika“, a sveti Ivan Pavao II. (1978.-2005.) pisao je o njemu kao o „čuvaru Otkupitelja Isusa“.

Božji puk zaziva ga i časti kao „zaštitnika sretne smrti“. Papa Franjo piše da je „sv. Josip izvanredna osoba koja je toliko bliska našem ljudskom iskustvu“. I dodaje kako ga je na pisanje o sv. Josipu „potaknula dodatno i pandemija“ tijekom koje smo „usred krize iskusili dobrotu tolikih ljudi“, kao npr. liječnika, medicinskih sestara i tehničara, zaposlenika u trgovinama, kao i onih koji su pružali osnovne usluge poput „volontera, svećenika, redovnika i mnogih drugih. Oni su svakog dana pokazivali strpljivost, ulijevali nadu i pazili da ne šire paniku, nego suodgovornost“.

Posebice je Papa spomenuo „očeve, majke, djedove, bake i učitelje“ koji su svojim „malim i svakodnevnim gestama pokazivali djeci kako se suočavati i nositi s krizom“. A u svetom Josipu, „koji je bio čovjek diskretne i skrovite prisutnosti“, svatko može „naći zagovornika, vodiča i oslonac u vremenima teškoća i problema“. Stoga, njemu koji je proglašen „zaštitnikom Crkve“, kao i svima koji su nam bili blizu u kušnjama, dugujemo riječi priznanja i zahvalnosti.

Nakon rođenja, djetetu je potrebna briga njegovih roditelja. Potrebna mu je pažnja drugih kako bi postao svoj i pripremio se za život na zemlji i za život u vječnosti. U tom procesu odgoja i rasta sudjeluju osobito otac i majka koji nikako ne smiju „prepustiti“ odgojnu zadaću drugima ili sudbini. Ili pak samo majci, kao da otac s time ne bi imao ništa.

Naprotiv, zajednička i glavna zadaća i briga oca i majke je pomoći djeci da odrastu i „postanu svoji“ te da budu dobri i zauzeti kršćani, sposobni „preuzeti u društvu ulogu zrelih muškaraca i žena“.

Biti dobar kršćanin i poduzetan građanin dvije su zadaće koje se međusobno ne isključuju, niti suprotstavljaju. Dapače, zreo i odgovoran kršćanin bit će uvijek odgovoran i poduzetan građanin u zajednici i u društvu. Odgoj djece u obitelji događa se posebice preko uvjerenja i stavova koje roditelji svjesno ili nesvjesno prenose na svoju djecu.

2. Nezamjenjiva je uloga očeva u odgoju djece

Veliku odgovornost u odgoju imaju posebice očevi koji su djeci potrebni kao čvrsti oslonac i autoritet. Ako djeca to ne nađu kod kuće, tražit će ga na drugom mjestu, u „televizijskim serijama“ ili „u društvu koje ih okružuje“. No, ako očev autoritet ne prati velikodušna ljubav, već sebični ciljevi obilježeni isključivo „negativnim nabojem zapovijedi i zabrana“, ubrzo će se razotkriti kako su takvom ocu djeca zapravo „stranci u vlastitom domu“.

U takvim okolnostima djeca će strahovati pri svakom njegovu dolasku kući. I ne daj Bože, „priželjkivati da otac barem privremeno ode“ iz kuće kako bi mogli „živjeti malo slobodnije“. Stoga, mudar i strpljiv otac zna da djeca još nemaju punu snagu razuma, pa će pozitivnim pristupom usmjeravati i poučavati svoju djecu. I pritom imati na umu da su „pohvale zbog dobrih stvari i ponašanja“ potrebne djeci kao hrana svagdanja.

Budući da djeca u svojim očevima vide „kućnoga heroja“, očevi će poput vitezova iz starih vremena i po primjeru velikih svetaca voditi računa da svojoj djeci objasne kako sve dobro na ovom svijetu dolazi od „Onoga koji vodi povijest pojedinaca i naroda“.

Svoj pak odnos s djecom će temeljiti isključivo na ljubavi. Božja zapovijed da se poštuju roditelji zapravo je zahtjev i zapovijed roditeljima da žive i vrše svoj autoritet na način koji će ih u očima djeteta „učiniti vrijednim poštovanja i ljubavi“.

Neka sveti Josip pomogne današnjim roditeljima, posebice očevima, otkrivati u njemu uzor vjernika, primjer dobrog radnika i nadasve izvrsnog Božjeg suradnika koji je svim svojim bićem vršio volju Božju.

Budući da je imao milost preminuti u društvu Isusa i Marije, puk Božji moli se i zaziva sv. Josipa kao zaštitnika sretne smrti: „Dobre smrti zaštitniče, moja duša tebi viče, moleć’ za tvoj zagovor. Ti na mojem smrtnom času, s Majkom blagom reci Spasu, da me primi u svoj dvor“.

Sveti Josipe, moli za nas.

Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Zadar, o svetkovini svetoga Josipa, 2021.