Poziv na čitanje i proučavanje Svetoga pisma nije ograničen samo na teologe, bili oni klerici ili laici. Nisu jedino klerici, monasi i redovnici (te pokoji laik teolog) pozvani redovito čitati Sveto pismo, nego je taj poziv upućen svim kršćanima. Sveti Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj iz IV. stoljeća, u svojoj drugoj propovijedi o Matejevu evanđelju predbacuje prisutnim vjernicima da ne bi znali ponoviti ni jedan psalam ili drugi odlomak iz Pisma kada bi se to od njih zatražilo, ali bi zato znali savršeno otpjevati ili izrecitirati tko zna kakve već svjetovne pjesme. „No“, mogao bi netko uzvratiti, „ja nisam monah, ta imam ženu i djecu i skrbim o kućanstvu“. Ivan Zlatousti odgovara da je takvo razmišljanje – kako je čitanje Biblije samo za monahe – vrlo opasno. Štoviše, ističe da je vjernicima u svijetu potrebnije negoli monasima. Zašto? Zato što oni u svijetu svakodnevno bivaju ranjavani i njima je najpotrebniji lijek. „Stoga, opasnije je nego nečitanje Pisama smatrati ih suvišnima. To su đavolske izmišljotine“ (sv. Ivan Zlatousti, II. homilija o Evanđelju po Mateju 10).

Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali mi se ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini.

Imam njegovo Pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka… Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali mi se ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini. More bjesni, ni ne može razoriti kamen. Neka se valovi uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potopiti. Čega da se bojimo? pitam. Reci mi, zar smrti? Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak. Ili zar progona? Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Zar zapljene dobara? U svijet ništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njega ne možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetu strašno, držim dostojnim prezira, a njegova dobra vrijednima podsmijeha. Siromaštva se ne plašim, a za bogatstvom ne čeznem. Smrti se ne strašim, niti žudim za životom, osim radi vašeg napretka.

Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita.

Zato mislim na ono što je sadašnje i molim vašu ljubav da ima povjerenja. Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima? A zar da ne bude tamo gdje je skupljen tako brojan narod, vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog: zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovo Pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka. Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita. A što je to pisano? Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Krist je sa mnom, koga da se bojim? Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine.

(Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa; Prije progona, br. 1-3: PG 52, 427-430)

Izvor: Book.hr