Ne možemo pogriješiti ako prihvatimo savjet crkvenog učitelja. Ona koju imam na umu je sveta Terezija iz Lisieuxa. Snažan i uvjerljiv argument za stjecanje doktorata je golem utjecaj koji je imala na pristup suvremenoj svetosti. Možda više nego itko drugi, ona je poučavala da je svetost za svakoga i da je treba živjeti u usponima i padovima svakodnevnog života.

Papa Ivan Pavao II., na hodočašću u Lisieux, izrazio je duboko poštovanje svetici. U propovijedi održanoj 2. lipnja 1980., rekao je okupljenima da je „’mali put’ put ‘svetog djetinjstva’. Na taj način postoji nešto jedinstveno, genij svete Terezije iz Lisieuxa. U isto vrijeme tu je potvrda i obnova najtemeljnije i najuniverzalnije istine. Koja je istina evanđeoske poruke zapravo temeljnija i univerzalnija od ove: Bog je naš Otac, a mi smo Njegova djeca.”

Sv. Terezija bila je sretna idejom da je se nitko ne spomene nakon smrti, da je zaborave i pogaze kao kakvo zrno soli.

‘Mali put’ je najprikladniji za nas ljudska bića koja smo stvorena ni iz čega. Toliko smo blizu nulte točke da se čini da je poniznost prvo ponašanje s kojim bismo trebali započeti naš repertoar vrlina. Pa ipak. Budući da nas je stvorila beskrajna sila, možemo živjeti i s nadom da nas Bog neće napustiti, piše dr. Donald DeMarco s portala Catholic Exchange.

Jednom je, dok je ležala u bolesničkoj postelji, čula neke primjedbe mladih novakinja ispred svog prozora. Jedna od novakinja je rekla: “Ponekad se doista pitam što će naša majka župnica reći o sestri Tereziji kad umre… ona sigurno nikada nije učinila ništa vrijedno spomena.” Sestra Terezija je bila sretna što je to čula. Ideja joj je bila dragocjena “da se nitko ne sjeti mene, da me zaborave i gaze kao zrno soli”.

“Nula, sama po sebi nema vrijednost”, napisala je, ali stavite je uz jedinicu, postaje moćna, uvijek pod uvjetom da se stavi na odgovarajuću stranu, nakon, a ne prije . . . ”. Broj 1 možemo koristiti za simbol božanstva, a 0 za ljudsko biće. Koliko god nula stavili lijevo od 1, nećemo ga povećati. Međutim, čak i jedna nula nakon 1 povećava njegovu vrijednost. Možemo biti poput nula, ali smješteni zdesna od Boga, nalazimo svoje pravo mjesto i možemo živjeti životom dostojanstva, vrijednosti i važnosti.

Radost/Warren Wong/Unsplash

Ova slika je u skladu s nečim što je rekla na drugom mjestu: “Upravo ovo – naći se na samrti praznih ruku – daje mi radost, budući da nemam ništa, sve ću primiti od Boga.” Električni kabel je beskoristan ako nije priključen na izvor napajanja. Tek tada postaje koristan.

Adam je bio sam. Bog ga je pogledao i rekao da to “nije dobro”. Patio je od “kozmičke samoće, prema riječima svetoga Ivana Pavla II. Mučila ga je njegova “nula”. Evanđelje nam govori da bez Krista ne možemo učiniti ništa (Ivan 15,5). Fraza ima dva značenja. Prvo, to znači da ne možemo učiniti ništa važno bez Krista. Drugo, zaključuje da možemo umetnuti vlastito “ništavilo” u svijet, nešto što je potpuno bezvrijedno.

U Mateju 23,12 rečeno nam je da “tko god se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen”. Ponizimo se kada prihvatimo naše ponizno stanje kako je ispravno označeno brojem 1. Međutim, vezivanjem za Krista, postavljamo se u odnos s Njim i stoga preuzimamo značajnu ulogu. S druge strane, ako se usuđujemo iskoračiti ispred Boga, da tako kažemo, stavljajući sebe ispred Njega, ponašamo se s ponosom koji je metafizički grijeh i uzdižemo se bez ikakvog opravdanja. Ilustracija svete Terezije o pravilnom postavljanju nule od velike nam je pomoći u razumijevanju dva prethodno spomenuta odlomka iz Novog zavjeta.

Papa Pio XII., govoreći o svetoj Tereziji u svojoj poruci Lisieuxu 11. srpnja 1954., izjavio je da je “ona ponovno otkrila samo Evanđelje, samo srce Evanđelja”. Ako su papine riječi možda bile pretjerane, ona je evanđeoskoj poruci dala oštriji fokus. Terezija je mnogo propatila tijekom svog kratkog boravka na zemlji. Ali uvijek se obraćala Isusu za pomoć. Potvrdila je riječi koje je Krist uputio svetom Pavlu: “Dosta ti je moja milost jer se moja snaga u slabosti usavršuje.” Sveti Pavao je odgovorio riječima: “Stoga se hvalim svojim slabostima.”

Sveta Terezija je znala gdje staviti nulu i kao rezultat toga postala je “uzvišena” kao crkvena naučiteljica. Biskup Patrick V. Ahern, bivši pomoćni biskup New Yorka izjavio je o “Malom cvijetu” da je “Ona bila pravi inovator čiji je ‘mali put’ do Boga oduševljeno primljen od nebrojenih tisuća ljudi i bio je prihvaćen—i da, kanoniziran od strane Rimokatoličke crkve.”

Kao što se nadala za života, sveta Terezija nastavlja činiti dobra djela u ovom svijetu za one koji trebaju njezinu pomoć.