Za one od nas koji smo iskusili obiteljski život, ne možemo poreći da on ima veliki potencijal za stvaranje svetaca. Sjećam se da sam, prije braka, mislila da mi ne ide loše u smislu pokušaja da budem sveta. Onda sam postala supruga. Tada sam postala majka. Odjednom sam shvatila da sam daleko od svetosti, piše Michele Chronister.

Zapravo, bez Božje milosti, svetost ne bi ni bila moguća. Biti žena i majka pokazalo mi je koliko sam nedostojna tako velikog dara kao što je moj poziv. Ipak, unatoč mojoj nedostojnosti, Bog mi je dao ovu malu obitelj. I na tome sam Mu zahvalna.

Ali nijedna obitelj nije savršena, pa ni Sveta obitelj.  U slučaju nesavršenosti, disfunkcionalnosti ili čak zlostavljanja, kako bismo uopće mogli tražiti svetost u našim obiteljima?

Uzor svete obitelji

Pogled na Svetu obitelj pokazuje nam što obitelj treba biti. Zdrava obitelj trebala bi se sastojati od ljudi koji se trude voljeti jedni druge, te međusobno rasti u svetosti. U slučaju roditelja treba postojati nesebično izlijevanje za djecu (ako ih ima) i bezuvjetna ljubav (ponuđena bez zahtjeva za uzvraćanje i ne uskraćena iz bilo kojeg razloga). Ova vrsta ljubavi potiče djecu da poštuju i ljube svoje roditelje. Roditeljska ljubav, kada je zdrava i sveta, treba ukazati na ljubav nebeskog Oca. Supružnici u obitelji trebaju položiti svoje živote jedno za drugo, potpuno i zajednički, predočavajući tako ljubav Krista i Njegove Crkve.

Naravno, Sveta obitelj sve to lijepo prikazuje. Marija i Josip žrtvuju sve svoje dotadašnje planove i očekivanja kako bi dočekali i odgojili Isusa te pomogli jedno drugome rasti u svetosti. Uvijek iznova se nalaze u neugodnostima (porođaj u staji), bježeći spašavajući svoje živote (bijeg u Egipat) ili izbezumljeni od brige (Isua nalaze u Hramu). Pa ipak, niti jednom ne pokušavaju natjerati Isusa da se osjeća krivim za njegove potrebe ili uskratiti svoju ljubav prema njemu. (Nema retka u kojem Marija kaže: “Znaš li kroz što sam prošla da te rodim? Morala sam čak jahati magarca u Egipat!”)

Zapravo, postoje trenuci kada Isus postavlja granice (tj. potvrđujući svoju potrebu da slijedi Očevu volju, kao kada su ga pronašli u Hramu i u njegovom javnom djelovanju), a Marija i Josip to uvijek poštuju (čak i kada to ne razumiju u potpunosti). Oni ga ljube i znaju da on u konačnici pripada Ocu, a ne njima.

Isto tako, Isus im odlučuje biti poslušan. On ih poštuje i voli, ali to poštovanje nije uvijek jednako činjenju onoga što oni žele, osobito ne kada se to kosi s Očevom voljom. (Iako se Marija i Josip nisu protivili Očevoj volji, samo nisu uvijek odmah razumjeli sve detalje.) On ih sluša kao dijete i ljubi ih kao odrasle osobe.

Sveta obitelj i “obične” obitelji

Kako to zrcalo živi u običnoj obitelji koja pokušava biti sveta?

Nijedna obitelj nije savršena i nijedan roditelj neće moći biti tako savršeno nesebičan kao Marija i Josip — ali dobri i zdravi roditelji pokušat će se žrtvovati za dobrobit svoje djece. Pokušat će uvijek voljeti bezuvjetno, ne koristeći uvjetnu ljubav da manipuliraju svojom djecom, već će svojoj djeci pokazati ljubav bez obzira na sve. Očekuju poslušnost od male djece i poštovanje od starije djece, ali će također voljeti svoju djecu na način da poštuju njihovu vlastitu “malu” osobnost. Oni će priznati da je Božja volja za njihovu djecu ispred njihovih vlastitih planova, imajući na umu da njihova djeca u konačnici pripadaju Njemu.

Svi ćemo pogriješiti na obične, svakodnevne načine, ali važno je da istinski želimo dobro druge osobe.

Isto tako, djeca će nastojati ispuniti pravedna očekivanja svojih roditelja. Pokušat će voljeti i poštovati svoje roditelje, dok će Božji plan za svoje živote staviti na prvo mjesto.

U običnoj obitelji, članovi obitelji mogu biti frustrirani jedni drugima. Povremeno se mogu svađati. Ali u konačnici, članovi obične obitelji nastojat će voljeti jedni druge i podržavati jedni druge. Pokušat će ponizno služiti jedni drugima i biti Krist jedni za druge. Oni to neće učiniti savršeno, ali će pokušati biti sveti. Kad ne uspiju, bit će otvoreni za kritiku i ponizno se vratiti sakramentima za milost da budu bolji.

Unatoč njihovim neuspjesima i nesavršenostima, postoji nada da ovakva obitelj može biti poput Svete obitelji.

Sveta obitelj i disfunkcionalna ili zlostavljačka obitelji

Nažalost, mnoge obitelji su disfunkcionalne (tj. ponašaju se na način koji je nezdrav i/ili neproduktivan) ili zlostavljaju (fizički/seksualno/duhovno/emocionalno ili nekom njihovom kombinacijom).  Ipak, Bog i te obitelji poziva na svetost.

Često su savjeti koji se daju onima u disfunkcionalnim obiteljima neprikladni. Ponekad će roditelji ili stariji rođaci koriti svoju djecu da “poštuju roditelje”, pokušavajući natjerati dijete da osjeća nezdravu krivnju i podvrgne se zlostavljanju. Neki ljudi to doživljavaju od supružnika ili brata ili sestre.

Ponekad je izbjegavanje ovih nezdravih ili nasilnih osoba nemoguće, ali je moguće ograničiti kontakt s njima. U drugim slučajevima obitelj može biti toliko toksična ili nasilna da više nećete morati biti u kontaktu s njom.

Što bi trebao učiniti ako si u ovakvoj obitelji, a još uvijek želiš biti svet?

Nasilje u obitelji
(Foto: Dubravka Petric/PIXSELL)

Još uvijek možete poštovati i ljubiti ​​svoje roditelje, čak i ako je to možda izdaleka. Ponekad je najbliže tome da ih poštujete (ne dopuštajući im više da budu u situaciji u kojoj bi mogli zlostavljati), više ne dopuštati roditelju, baki, djedu itd. da vas zlostavljaju. Isto vrijedi i za nasilne odnose s braćom i sestrama ili drugim članovima obitelji. Ponekad je najbolji način “voljeti na daljinu”. Ponekad ljubav više ne dopušta da se krug disfunkcije ili zlostavljanja nastavi.

Moliti se za disfunkcionalne ili nasilne članove obitelji (i uspostaviti sve potrebne granice da biste bili sigurni) znači voljeti ih. Molitva za njihovo ozdravljenje (budući da su mnogi ljudi koji su disfunkcionalni ili zlostavljači također mentalno nezdravi ili su i sami bili žrtve zlostavljanja) može im čak pomoći da jednog dana dođu u raj.

Postoji čak i nada da ovakva obitelj bude poput Svete obitelji. Nikada ne znamo kako će Bog djelovati u srcima drugih, a molitva za članove obitelji i ljubav prema njima može im pomoći da dođu u raj; čak i ako ih sada nije sigurno ili zdravo imati u vlastitom životu.

Sve su obitelji pozvane na svetost

Svetost se ne odnosi na “održavanje vanjskog izgleda”. Ne radi se o osjećaju sreće i slatkim uspomenama. Riječ je o ljubavi — vrsti ljubavi koja je spremna patiti ili umrijeti za voljenog. To ne znači da naše obitelji moraju biti savršene.

Svi ćemo pogriješiti na obične, svakodnevne načine, ali važno je da istinski želimo dobro druge osobe. Neophodno je da se prema drugim članovima naše obitelji odnosimo s poštovanjem. A ako se bilo tko u našoj obitelji ne ponaša tako prema ostatku obitelji? Važno je uspostaviti zdrave granice i potražiti iscjeljenje (bilo za sebe ili za tešku vezu). Mentalno zdravlje je važno. Zdravlje veze je važno. Dio naših obitelji koje su svete traži resurse koji su nam potrebni za zdrave odnose.

Bez obzira na situaciju vaše obitelji, za vas ima nade. Pozvani ste na svetost. Svetost će izgledati vrlo različito, ovisno o zdravlju obiteljske dinamike, ali bez obzira na to sve su obitelji pozvane na svetost. Najsnažnije što možete učiniti jest svakodnevno povjeravati Bogu zdravlje, ozdravljenje (ako je potrebno) i svetost svoje obitelji.

Sveta Obitelj / Foto: Cathopic /