Svećenik Michael Joseph Donnelly dolazi iz Sjeverne Irske, ima 43 godine i već 7 godina služi Bogu kao svećenik. Kako nam kaže, posjet Međugorju 2011. godine promijenio mu je život jer je tada primio brojne milosti, te se zaljubio u Euharistiju i klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Ovih dana nalazi se na hodočašću u Međugorju gdje će ostati oko tjedan dana, a u srijedu, 21. kolovoza predslavio je jutarnju svetu misu na engleskom jeziku u crkvi sv. Jakova. Nakon svete mise novinar Radiopostaje Mir Međugorje razgovarao je s njim, a on im je prepričao svoj put od alkohola, preko droge, pa sve do obraćenja u Međugorju. Svjedočanstvo prenosimo u nastavku.

„Ja sam svećenik Michael Joseph Donnelly i dolazim iz Sjeverne Irske, te sam član zajednice ‘Misionari Presvete Euharistije‘. Međugorje je važan dio u mome životu i u mome zvanju. Prvi put sam u Međugorje došao 2011. godine kada me je majka pozvala da dođem u Međugorje iako o njemu nisam ništa do tada znao, ali sam poslušao majku i rekao sam da ću ići s njom, a ona je također inzistirala da i moj brat pođe s nama. Tako smo nas troje pošli u Međugorje. To vrijeme u Međugorju je bilo veoma ispunjeno mirom i ljudi su mi govorili da svakako otiđem na Euharistiju i klanjanje Presvetom, a ja nisam ni znao što je to, ali sam ipak otišao. Sjećam se da je bio četvrtak večer, klanjanje, bilo je tisuće hodočasnika, a u to vrijeme nisam znao što je na oltaru, da je to pokaznica i da je Isus u Presvetom sakramentu. Tijekom tog vremena klanjanja bio sam na koljenima među svim tim tisućama hodočasnika, ali sam osjetio takvu ljubav u svome srcu i takvo ozdravljenje u svome srcu i znam da je to Isus radio u mome srcu”, kazao je vlč. Donnelly, te kazao kako ga je to pripremalo za sljedeći dan koji je bio jako poseban dan za njega.

Tijekom tog vremena klanjanja bio sam na koljenima među svim tim tisućama hodočasnika, ali sam osjetio takvu ljubav u svome srcu i takvo ozdravljenje u svome srcu i znam da je to Isus radio u mome srcu.

„Bio je to petak, 19. kolovoza, 10:20 sati, to nikada neću zaboraviti. To su bili trenuci koji su promijenili moj život. Bilo je to tijekom svete mise ovdje u crkvi sv. Jakova. Tu su bila dva svećenika, među brojnim svećenicima koji su bili na oltaru. Jedan je slavio svetu misu, a drugi je propovijedao. Njihova imena su bila vlč. Michael i vlč. Brian. Moje ime je Michael, a moj brat je Brian. Vlč. Brian je irski svećenik misionar, a on je govorio svoje svjedočanstvo tijekom propovijedi kako je imao poteškoće tijekom svećeništva, ali došavši u Međugorje imao je brojna iskustva s Gospom. I tako dok je on govorio o svome iskustvu u meni su bili tako snažni osjećaji, bilo je poput nekakvog zemljotresa i bio sam sav u suzama. Znao sam da Duh Sveti djeluje i bilo je tako intenzivno. Prvo što sam učinio nakon te svete mise je da sam otišao do Gospina kipa koji se nalazi ispred crkve ovdje u Međugorju. Kleknuo sam na koljena i kazao ‘Majko, žao mi je‘, te da želim imati ljubav kojom nas ona ljubi. Jer jedna stvar koja me uznemiravala u vezi Međugorja bilo je pitanje zašto su svi ovdje toliko usmjereni prema Gospi, a ne prema Isusu. Iako sam molio krunicu, nisam to razumio. Ali sam nakon te milosti tijekom svete mise shvatio da je Gospa Majka Božja i da je ona ujedno i moja majka”, kazao je vlč. Michael Joseph Donnelly, te naglasio kako je tada svoje srce darovao Gospi i kako su mu se nebrojena iskustva dogodila u Međugorju.

Iako sam molio krunicu, nisam to razumio. Ali sam nakon te milosti tijekom svete mise shvatio da je Gospa Majka Božja i da je ona ujedno i moja majka.

„Posebno tijekom ispovijedi kada su se dogodila ozdravljena, ali najveći dar koji sam primio u Međugorju je dar Gospina srca. Ona želi darovati cijelom svijetu ljubav Isusovu, što znači ljubav prema Euharistiji. To je ono što sam sačuvao u Međugorju, dar iskustva Euharistije i ljubav. Kada sam došao u Međugorje tada nisam znao da je to Isus u Euharistiji, ali kada sam otišao iz Međugorja znao sam u svome srcu je Isus u svetoj Euharistiji i to je potpuno promijenilo moj život, okrenulo ga na pravi put i znao sam kada se vratim kući u Irsku da ću ići na svetu misu svakoga dana, da ću primiti Isusa u svetoj pričesti svakoga dana. Svi su pomislili tada da sam lud kada sam se vratio kući, posebno kada sam osjetio da me Gospodin zove da budem svećenik, jer sam se samo mjesec dana prije odlaska u Međugorje zaručio i bio na putu prema vjenčanju. Kada me svećenik vlč. Michael upitao što inače radim, rekao sam mu da ću se uskoro vjenčati, a on se nasmijao i rekao mi: „Znaš što se ponekada događa ljudima koji dođu ovdje? Ne vrate se isti”. Ja sam oduvijek znao u svome srcu da sam rođen kako bih bio svećenik. Prije ovoga iskustva u Međugorju, sjećam se kada sam imao 9 godina, majka me je često vodila na svetu misu, volio sam biti na svetoj misi. Kada mi je bilo 13 godina moj brat je tragično stradao i bilo je još mnoštvo tragičnih događaja u našoj obitelji, mnoštvo testova. Sjećam se da sam tada bio i prestao moliti, kao i ići na svetu misu i počeo živjeti neki drugi svijet, pio sam, drogirao se, volio žene i sve drugo što svijet nudi. To je trajalo mnogo godina, dok nisam došao u Međugorje gdje sam iskusio Isusa u svetoj Euharistiji što je potpuno transformiralo moj život”, kazao je vlč. Michael Joseph Donnelly, te nastavio:

Sjećam se da sam tada bio i prestao moliti, kao i ići na svetu misu i počeo živjeti neki drugi svijet, pio sam, drogirao se, volio žene i sve drugo što svijet nudi.

„Iako nisam puno znao o vjeri, ali sam svaki dan išao na svetu misu, na klanjanje. Kada sam se vratio drugi put u Međugorje, milost koju sam tada dobio je da kada idem na svetu misu, saznanje da tada idem kao da mi je to prva, zadnja i jedina sveta misa. Tako da kada sam se vratio doista sam na takav način želio sudjelovati na svetoj misi, kao i na svetoj pričesti. Iako sam puno sati provodio pred Presvetim, kada sam išao na posao imao sam duboku želju provoditi još više vremena u molitvi pred Presvetim. Tada sam kazao molitvu: ‘Gospodine, pokaži mi put!‘. Nakon dva tjedna bio je jedan svećenik koji nije bio u našoj zajednici, ali dolazi iz istoga grada kao i ja, ali je zaređen u Francuskoj. Otišao sam na tu svetu misu i znao sam da moram pričati s njim i kazati mu za ljubav prema Euharistiji, klanjanju… On me nakon svete mise pozvao u svetište Knock u Irskoj gdje smo proveli vrijeme u molitvi i u zajednici u kojoj je on bio. Nakon toga pozvao me u Francusku, dao sam otkaz na poslu, te dva tjedna poslije sam otišao u Francusku. Nakon tri tjedna, sjećam se da je bio petak večer, mi smo tražili nešto pojesti, a taj svećenik me pitao o mome iskustvu u Međugorju. Govorio sam mu o tome što se dogodilo u petak, 19. kolovoza, u 10 sati i 20 minuta. Ovaj svećenik je također provodio puno vremena pred Presvetim oltarskim sakramentom. On kada je pred Presvetim on zapiše koliko je sati, o čemu je meditirao i što je primio od Boga. Dok sam mu ja govorio o iskustvu Međugorja i što se dogodilo 19. kolovoza, vidio sam da se nešto događa. Oči su mu zasjale, a čeljust mu se spustila jer se to dogodilo točno u isto vrijeme kada je, kao i ja u Međugorju, bio u kapelici klanjanja u Armaghu, odakle obojica dolazimo, i meditirao o obraćenju Mateja kad je Isus prošao pokraj njega i rekao mu ‘Slijedi me‘. On je kazao kako je te riječi ‘Slijedi me‘ prihvatio u svome srcu i da je bio jako intenzivan osjećaj. Znao je da se netko u to vrijeme obratio, da je ta osoba iz Armagha i da će biti dio njegove zajednice, te je sve to zapisao u svoje bilješke. Nakon godine dana Bog nas je spojio, kako bi se potvrdilo što je on dobio u molitvi i što sam ja osjetio u Međugorju. I to uistinu pokazuje snagu provedenog vremena pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. U prisutnosti Isusovoj u Presvetom sakramentu nikada nijedan trenutak nije izgubljen. I mi uzimamo njegovu riječ, živu Božju riječ, koja stvara i ponovno stvara ono o čemu mi meditiramo. To se događa u svijetu. Tu su obraćenja, tu su ozdravljenja, tu su duhovna zvanja”, kazao je vlč. Michael Joseph Donnelly, te poručio:

Nakon godine dana Bog nas je spojio, kako bi se potvrdilo što je on dobio u molitvi i što sam ja osjetio u Međugorju.

„Isus je najveći dar! Euharistija je najveći dar koji imamo i ona je odgovor na apsolutno sve. Što ga više upoznajemo i volimo i obožavamo ga i puštamo ga u svoje srce, tada će više doći do preobrazbe u svijetu. U Međugorju sam bio više od 20 puta, a na ovome hodočašću ću biti oko tjedan dana. Ono što bih posebno naglasio u Međugorju i što vraća ljude ovdje, a to znam iz vlastitoga iskustva, to je klanjanje Presvetom, Euharistija, ispovijedi… Pristupao sam ispovijedima i kao hodočasnik, ali kao svećenik je to jako iskustvo. Post je također jako važan, a kada god dobijemo napast da uzmemo hranu zamolimo Boga da nam tu glad preobrazi u glad za Euharistijom. Gospa nas poziva na pet kamenova, a jedan od njih je i riječ Božja za što bih ohrabrio svakog katolika da uzme taj mač riječi, Njegovo oružje za bitku u kojoj se borimo. Ako se želimo boriti moramo uzeti oružje Duha Svetoga, a to je riječ Božja. Za one koji nisu još bili u Međugorju, poručio bih im da ih Gospa poziva i kada dobiju taj poziv neka odgovore na njega i nikada neće požaliti, već će to biti za njih preobražavajuće iskustvo. Dođite i vidjet ćete! Hvala vam”, kazao je vlč. Michael Joseph Donnelly.