Dogmatska konstitucija o liturgiji naglašava ključnu točku kako bi se iz svake mise izvukao maksimalni plod ovim riječima: „Puno, aktivno i svjesno sudjelovati u misi…“ Kao daljnji poticaj da se misa živi punim plućima, koliko je to moguće, prisjetite se riječi na ploči u mnogim sakristijama u redovničkim zajednicama, kao podsjetnik svećeniku-slavljeniku na ove riječi: „Svećeniće, čovječe Božji, slavi ovu misu kao da ti je prva misa, tvoja posljednja misa , i tvoja jedina misa.”

Đavao nikad ne spava niti ide na odmor, pogotovo u pokušaju da nas odmakne od mise.

Ovaj koncept i stav treba primijeniti na sve – svećenike i laike – koji su prisutni na bilo kojoj svetoj misnoj žrtvi. Svetu misnu žrtvu nikada ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo, već prema njoj imati najveću ljubav i poštovanje. Doista, u svakoj misi nebo silazi na zemlju, a zemlja se sjedinjuje s nebom, piše Catholic Exchange.

Ovo promišljanje će se prvenstveno usredotočiti na to kako bismo svi trebali nastojati sudjelovati potpuno, aktivno i svjesno u svakoj misi. Doista, đavao nikad ne spava niti ide na odmor, pogotovo u pokušaju da nas odmakne od mise. Ali isto tako, ako samo pođete na misu, đavao će učiniti sve što je u njegovoj moći da vas spriječi da u potpunosti sudjelujemo i pokušat će nam odvratiti pažnju u najvećoj mogućoj mjeri.

Sakramentalna teologija nas uči ključnom pojmu dispozitivne milosti u primanju sakramenata. Pod tim se misli: milosti koje primamo u sakramentima u izravnom su razmjeru i razmjerne našem raspoloženju. Drugim riječima, što je duša bolje raspoložena da primi odrješenje u sakramentu pokore ili svetu pričest u sakramentu svete euharistije, to su milosti obilnije. Ako hoćete, ako ne primamo obilne milosti, greška nije u samom Sakramentu – jer tamo susrećemo Isusa, Sina Boga živoga – nego u nama samima, siromašnim primateljima Sakramenta. Nikada ne možemo kriviti Boga, nego uvijek sebe!

Budući da je tako, ponudimo neke praktične radnje koje će nam pomoći da iz svake svete misne žrtve izvučemo maksimum milosti. Doista, koliko bismo trebali biti zahvalni na činjenici da smo katolici i da imamo na raspolaganju najveći dar s ovu stranu neba — svetu misnu žrtvu i svetu pričest! Kao što nas psalmist podsjeća: “Kao što košuta čezne za vodom, tako čezne duša moja za tobom, Gospodine, Bože moj.” (Psalam 41,1)

1. Točnost
Ne samo da trebamo stići na vrijeme, trebamo uvijek nastojati doći ranije na misu. Potrebno je vrijeme da se pređe iz aktivnog načina u kontemplativni način i da se taj prijelaz obavi glatko i učinkovito.

Kao što se sportaši zagrijavaju prije dolaska na igralište kako bi započeli utakmicu, tako se u našoj duhovnoj vježbi moramo zagrijati za Boga. Za to je potrebno vrijeme, trud i dobra volja s naše strane. Nadalje, jedan od ključnih elemenata za raniji dolazak na Svetu Misnu žrtvu može biti da svoje vlastite mnoge nakane možemo prinijeti na oltar i prije početka mise.

2. Sveta tišina
Prorok Izaija je ušao u Hram u tišini kako bi susreo triput svetog Boga. Isus je uistinu prisutan u svakom tabernakulu Katoličke Crkve. Izaija je susreo Boga i primio svoj uzvišeni poziv kao prorok svim narodima u ovom tihom, ali snažnom susretu s Bogom. Pred gorućim grmom, u tišini je Bog govorio Mojsiju, obdarujući ga i osnažujući ga pozivom da izvede izabrani narod iz egipatskog ropstva. Konačno, Ilija je susreo Boga na Svetoj Gori. Ne u vatri, ni u grmljavini, ni u potresu Ilija je susreo Svemogućeg Boga, nego u tihom i blagom povjetarcu.

Tišina/Unsplash

Dok ulazimo u Crkvu i približavamo se našem trostruko svetom Bogu, moramo otresti buku svijeta iz naših sandala i ući u Božju prisutnost, koji govori onima koji imaju tiha i kontemplativna srca.

3. Poklecanje
Kada hodamo u Isusovoj prisutnosti, istinski prisutnog u Tabernakulu, trebali bismo učiniti gestu poštovanja i klanjanja.  Kako? Prilično jednostavno! Prekriženih ruku u molitvi, sagnuti desno koljeno skroz do zemlje, dodirujući tlo tim koljenom, a zatim ustati! Lako, zar ne? Mnogi su zaboravili ili nikada nisu bili poučeni da izvrše ovu gestu klanjanja prema Gospodinu Gospodninu i Kralju Kraljeva – Isusu u Svetohraništu! Nekada se ova gesta činila u prisutnosti kralja. Sada to činimo pred Kraljem svemira: Isusom Gospodinom!

4. Skromnost
Mora se izraziti s velikom jasnoćom, iskrenošću i milosrđem – stvarna je važnost skromnosti u odijevanju, u svakom trenutku, a posebno u Isusovoj prisutnosti u tabernakulu i svetoj misi. Nikada ne bismo smjeli zaboraviti našu obvezu davanja dobrog primjera u svakom trenutku i mjestu te svim okolnostima.

Nikad ne zaboravi svoje dostojanstvo i vječnu sudbinu. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju. Krštenjem se pretvaramo u žive hramove Presvetog Trojstva. Sveti Pavao ističe da smo svi pozvani biti Kristovi poslanici. Nikada nikome ne želimo biti uzrok iskušenja i sablazni, a posebno u kontekstu Crkve i Mise.

5. Anđeo čuvar: Zatražite njegovu pomoć
U samom trenutku našeg začeća, Bog nam je u svojoj beskrajnoj dobroti dao prijatelja da nam pomogne da sigurno i sretno stignemo do naše vječne sudbine. Ova osoba je naš anđeo čuvar. Trebamo moliti našeg Anđela Čuvara da nam pomogne da obratimo pažnju i da puno, aktivno i svjesno sudjelujemo u svakoj misi. Ako ga zamolimo za pomoć, on će nam rado pomoći!

6. Molite usrdno
Svećenik je slavljenik svete misne žrtve koji djeluje u Kristovoj osobi. Ali moramo se iskreno truditi usrdno moliti tijekom cijele mise. Misa ima beskonačnu vrijednost, ali ako smo namjerno rastreseni, izgubit će se zlatni rudnik milosti koji nam je na raspolaganju. Svaka čast, svaka riječ, svaka gesta u svetoj misi nudi nam neizrecive milosti.

7. Slušajte pažljivo
Prvi dio mise klasično se naziva “Liturgija riječi”. Naš stav tijekom čitanja Božje Riječi (Zaista, Bog nam govori…) trebao bi biti stav vrlo pažljivog slušanja. Ako nam se neka osoba obraća, namjerno je omesti znak je grubosti i lošeg obrazovanja. Koliko je ozbiljnije biti namjerno ometen kada nam Bog pokušava govoriti kroz svoju otkrivenu Riječ. Naš stav trebao bi biti stav mladog Samuela u Hramu: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.”

8. Zanemarite smetnje u tijeku svete mise
Unatoč našoj dobroj volji i dobroj volji svećenika-slavljenika, doći će smetnje. Svi smo upoznati s ogromnom litanijom ometanja. Trebali bismo učiniti sve što je u našoj moći da ne dopustimo da nas one previše ometaju i oduzmu nam mir srca, uma i duše. Još jednom zatražite pomoć svog anđela čuvara.

9. Misal/Dnevna čitanja
Mnogi dobivaju obilne plodove praćenjem mise uz pomoć dnevnog misala, kako s molitvama za misu, tako i s čitanjima. Ako vam je ovo korisno sredstvo da potpunije, aktivnije i svjesnije sudjelujete u svetoj žrtvi mise, onda iskoristite tu prednost! Trebali bismo učiniti sve što je u našoj moći da se što potpunije angažiramo u svetoj misnoj žrtvi. Zapravo, ne bi bilo loše proučiti čitanja mise i prije dolaska na svetu misu.

10. Blažena Djevica Marija i sveta misa
U kasnijem ukazanju sestri Luciji iz Fatime vidjela je oltar žrtve. Iznad se mogao vidjeti Isus kako visi na križu s probodenim Srcem. Iz Njegovog otvorenog Srca, Krv je tekla u kalež. Gospa Fatimska stajala je u podnožju križa. Iznad križa se vidjelo otvoreno nebo i Bog Otac kako promatra svog Sina, Isusa žrtvovanog na križu. U obliku goluba, Duh Sveti se vidio između Oca i Sina.

Sveti papa Ivan Pavao II. komentira da je u svakoj svetoj misnoj žrtvi Gospa prisutna, jer je bila na Kalvariji u podnožju križa kada je Isus prolio svoju Krv iz ljubavi prema nama. Stoga, ako uistinu želimo iz svete žrtve svete mise izvući najobilnije milosti, pozovimo i Gospu da bude s nama.

Nitko nije bio bliži Isusu od Njegove Majke Marije. Doista, Marija nas može sve više i više približavati euharistijskom Srcu Isusovu u svakoj žrtvi svete mise.