Leopold Bogdan Mandić i sv. Gašpar del Bufalo zaštitnici su onkoloških bolesnika. Utječu im se bolesnici koji pate od teških bolesti tumora ili leukemije. U svome su životu mnogo propatili, mnogo dobra učinili i umrli na glasu svetosti. Savjesno su proučavali Sv. Pismo i otačke spise. Njihove su riječi ponekad ukazivale na nebesku mudrost, koja je mogla doći samo od Gospodina. Obadvojica su željela biti misionari Kristovi, i obadvojica su bili u progonstvu, ali ih ništa nije slomilo nego ojačalo.

Sv. Leopold Bogdan Mandić

Franjevac kapucin sv. Leopold Bogdan Mandić rođen je u Herceg Novom, 12. svibnja 1966., a umro je u Padovi, 30. srpnja 1942. godine. Svoj život i rad, poteškoće i žrtve prikazao je Gospodinu za jedinstvo svih kršćana u jednoj Kristovoj Crkvi, a posebno za jedinstvo kršćanskoga Istoka i Zapada. U našim krajevima boravio je najdulje u Zadru, a nešto manje u Kopru i Rijeci. Najveći dio svoga života proveo je u Padovi, u svojoj sobici-ispovjedaonici, gdje je bio na raspolaganje pokornicima iz svih društvenih slojeva. Svojim penitentima je davao malu pokoru za njihove grijehe pa je stoga sam za njih dugo pred Presvetim Sakramentom molio i činio žrtve u podnošenju svakojakih svagdašnjih nevolja: od hladnoće, bolesti očiju i na kraju života i od gladi jer je obolio od raka jednjaka pa pri kraju života nije mogao jesti. Patio je i od duhovnih nelagoda. Bio je nizak, visok svega 135 cm, i neugledan s govornom manom pa su mu se djeca ponekad rugala i zadirkivala ga, bacala mu kamenčiće u kapucu, a on je to sve mirno podnosio. Strpljivo je, kao službenik Božjega milosrđa, slušao svoje pokornike, tješio ih i savjetovao vraćajući im mir i spokoj u dušu, a time i osmjeh na lice. Radosno ih je očekivao u svako doba dana, poneke i po noći ako je to samo tada bilo moguće, i ljubazno ih je ispraćao, pisao im pisma.

Sv. Gašpar del Bufalo

Misionar Krvi Kristove sv. Gašpar del Bufalo, rodio se u Rimu, 6. siječnja 1786., gdje je i preminuo 28. prosinca 1837. godine. Još kao dječak brinuo se za siromahe. Želio je poći k poganima i dati svoj život za vjeru u Isusa Krista. Postao je revan svećenik i apostol klera i naroda. Posebnu ljubav iskazivao je prema siromasima i bolesnima. U vrijeme Napoleonova vladanja, zahtijevalo se od njega da položi zakletvu na što je on odgovorio: „Ne mogu, ne smijem, neću!“ I tako je morao poći u progonstvo. Nakon toga još je revnije radio za Božje kraljevstvo te na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1815. osnovao Družbu Misionara Predragocjene Krvi Kristove u San Feliceu kod Giana u Umbriji. Do svoje smrti djelovao je po većem dijelu Italije kao pučki misionar i propovjednik. Po njegovom zagovoru Gospodin je učinio mnoga čudesa. Svojim riječima obraćao je i okorjele razbojnike i pomirivao ih s Bogom. Na njegov poticaj Marija de Mattias, sada proglašena svetom, osnovala je institut Klanjateljica Krvi Kristove. Papa Pio X. proglasio ga je 1904. blaženim, a papa Pio XII. 1954. svetim.

Klanjateljice Krvi Kristove -sv. Gašpar del Bufalo

Duhovni sinovi sv. Gašpara nastavili su njegovo djelo propovijedanja, poučavanja i odgoja. Družba se ubrzo proširila izvan granica Italije, u SAD, Austriju, Njemačku, Španjolsku, Portugal i Kanadu. U Južnoj Americi osnovane su misije u Čileu, Peruu, Meksiku, Guatemali i Brazilu. Svima im je u duši velika želja svetoga Gašpara da bi imali  tisuće jezika, kako bi oduševili sve ljude za Predragocjenu Krv Kristovu! 

Kod nas u Zagrebu sinovi sv. Gašpara del Bufala – Družba Misionara Krvi Kristove nalaze se na adresi Razgled 3., a njihov Centar pomirenja, u Prozorju, Prozorska 167. kod Dugog Sela