“Ne okrećite se najlakšem, nego najtežem … ne višem, nego manjem; ne onome što je uzvišeno i dragocjeno, nego onome što je nisko i prezreno; ne željenju bilo čega, nego željenju ničega.”

Španjolski Siglo de Oro doista je bio “zlatno doba”, vrijeme zapamćeno po svojim umjetnicima, dramatičarima, romanopiscima, pjesnicima i istraživačima – imena Cervantes, Vega i Cortez samo su tri najpoznatija. Jednog malog, uskogrudnog fratra koji je većinu svoje energije utrošio na reformu još jednog vjerskog reda moglo se lako previdjeti. Ali danas je sv. Ivan od Križa, kako su ga zvali, zapamćen kao jedan od najutjecajnijih duhovnih vodiča u povijesti, piše Christian History.

Ići težim putem

Juan de Yepes, njegovo ime po rođenju, nije uspio u raznim zanatima prije nego što je prvo ušao u lokalnu isusovačku školu, a zatim na Sveučilište u Salamanci, gdje je pohađao svete redove. Tamo je upoznao Tereziju Avilsku, koja ga je nagovorila da joj se pridruži u reformi karmelićanskog reda.

Vjerujući da su borba i patnja, koje bi takva reforma vjerojatno povlačila za sobom, neophodni za duhovni rast, Juan je 1568. ušao u karmelićanski red kao Fray Juan de la Cruz, fra Ivan od Križa. I bio je to život na križu, kao što je Ivan namjeravao: “Ne okrećite se najlakšem, nego najtežem … ne višem, nego manjem; ne onome što je visoko i dragocjeno, nego onome što je nisko i prezren; ne prema željenju bilo čega, nego prema želji za ničim.”

Ivan si nije dopustio predah od patnje, već ju je natovario na sebe dugim postom i bičevanjem. Ako to nije bilo dovoljno, također je bio oštro kritiziran i ignoriran kada je poticao svoju braću braću da se odreknu svoje udobnosti, slobode i užitaka.

Zatvor i kreativnost

Godine 1577. crkvene vlasti, kivne na Ivana, dale su ga oteti i bio je zatvoren devet mjeseci u ćeliji bez prozora, sa stropom tako niskim da nije mogao ustati. Kamena ćelija zimi nije bila grijana, ljeti nije bila ventilirana. Pothranjen i bičevan svaki tjedan, Ivan je često bio bolestan.

Ipak, u to mračno vrijeme, na svjetlu rupe visoke desetak centimetara u zidu, Ivan je napisao svoje dvije najveće pjesme, “Cantico Espiritual” (Duhovni spjev, 1578.) i “Noche Oscura del Alma” (Tamna noć Duše). Ova dva izvanredna djela rasvijetlila su i njegovu vlastitu tamu i misterij njegovog puta, koji su mnogi ljudi od tada počeli slijediti.

Nakon bijega, sv. Ivan je proveo osam mjeseci oporavljajući se i pišući Uspon na planinu Karmel, prozne komentare na svoju poeziju koji objašnjavaju mistični put.

Uzdizanje do Boga

Za Ivana je mistični put značio živjeti sa sveobuhvatnom željom da potpunije upozna i ljubi Boga, napuštajući sve što nije pridonosilo tom zajedništvu. Bog osvjetljava pojedinca koji, posljedično, ima želju i moć odbaciti iluzije ovoga svijeta. Te iluzije uključuju poruke osjetila, koje iskrivljuju stvarnost jedinstva s Bogom.

U svojoj pjesmi “Tamna noć”, Ivan veliča vrijednost gašenja svega osim želje za Bogom:

Sred mrkle noći jedne

Kad žud me milja žarka podžigaše,

O sretan čas što htjedne, Te odoh da ne znaše

Ukućani što mahom zadrijemaše.

Ovaj prvi korak u poznavanju Boga naziva se pročišćenje: govornik se izmiče iz ušutkane kuće – strastvenog tijela. Duša je tada spremna za drugu fazu, prosvjetljenje, blaženo stanje koje karakterizira povećana svijest o prisutnosti Boga i uživanje u njegovim darovima. Unatoč tome, koliko god Božji darovi bili divni, oni nisu sam Bog, i ništa osim punine Božje nije dovoljno.

Ići dalje na putu zahtijeva još jedno pročišćenje, ono duha; ovaj proces je ono što se naziva “Tamna noć duše”. Mistik osjeća apsolutni gubitak Boga, osjećaj da je sunce potpuno izbrisano. Pustoš i očaj su uobičajeni osjećaji. Ipak, bez obzira na to koliko dugo praznina traje, duša prianja uz Boga, jer je ovo “duhovno razapinjanje” neophodno: treba naučiti tražiti Boga radi Boga, a ne radi sreće koju Bog donosi. Tek tada se može uživati ​​u savršenom jedinstvu s Bogom.

Sv. Ivan od Križa je proveo još jedno desetljeće zagovarajući reforme prije nego što se povukao u malo selo čiji prethodnik nije volio Ivana i koji ga je sramotno tretirao (čini se da je namjerno odabrao ovo selo). Naposljetku je preminuo od posljedica teške infekcije desnog stopala.

Sv. Ivane od Križa, moli za nas!