Čitajući Sveto pismo imamo priliku slušati Živoga Boga. Papa emeritus Benedikt XVI. jednom je mladima poručio: "Prije svega mora se reći da se Sveto pismo ne smije čitati kao što se čita bilo koja vrsta povijesnih knjiga, kao što je, na primjer, Homer, Ovidije, ili Horacije; potrebno ju je istinski čitati kao Riječ Božju, to jest stupajući u razgovor s Bogom ... s molitvom, govoreći Gospodinu: 'Pomozi mi da shvatim tvoju Riječ, što mi želiš reći u ovome odlomku." Bog želi naše prijateljstvo, ne zbog sebe, već zato što zna da je to ono što će u konačnici donijeti smisao, svrhu i sreću u naš život.
Na Posljednjoj večeri Isus je rekao svojim apostolima: “Ja sam put i istina i život” (Iv 14,6), potaknut Tominim komentarom, piše Simply Catholic. Isus je rekao apostolima da odlazi pripraviti im mjesto. A onda je rekao: “Kamo ja idem, znate put” (Iv 14,4). Toma mu je rekao: „Učitelju, ne znamo kamo ideš; kako možemo znati put? ” (Iv 14,5). Isus je uvjeravao Tomu da su zapravo znali put: to je sam Isus. To i danas vrijedi za nas. Isus nije bio samo put, istina i život za apostole – on je put, istina i život i za nas.
Evanđelja, napisana s vjerom i nadahnućem Duha Svetoga, trebaju nas dovesti do vjere u Isusa, do ovog Isusova iskustva kao našeg puta, naše istine i našega života. Kao što su prvi apostoli i učenici morali putovati s vjerom upoznavši Isusa osobno, tako to čine i ljudi u svim dobima. Evanđelja nam pomažu u tome predstavljajući Isusa kroz prizmu onih koji su već na ovom putu. Apostoli i evanđelisti došli su do mjesta osobnog znanja i ljubavi prema Isusu Kristu. Vjerovali su u stvarnost njegova božanstva. Odrekli su se egzistencije i na kraju života da bi propovijedali i poučavali o Isusu. Do te vjere nisu došli preko noći. Kao što znamo iz evanđelja, apostoli nisu odmah potpuno povjerovali u Isusa niti su savršeno razumjeli njegova učenja. Iznova i iznova slušamo o nedostatku vjere apostola, njihovim nedostacima i njihovim pogreškama. Međutim, nisu ostali zaglavljeni u svojoj nevjeri i duhovnoj tuposti. Isus ih nije ostavio u njihovim ograničenjima. Omogućio im je, baš kao što to čini i za nas, da povjeruju u Božju spasiteljsku volju i njegovu osobnu ljubav i providnost.
Evanđelja nam, dakle, govore o Isusovom životu i učenju iz perspektive onih čiji je Isus Isus preobrazio. Pisci evanđelja zabilježili su Isusovu muku, smrt i uskrsnuće kako bismo znali što se stvarno dogodilo s Isusom iz Nazareta. Ista Isusova priča dijeli se s nama, od apostola i učenika, već 2000 godina. Zašto je to još uvijek važno? Isus je postao čovjekom poput nas kako bismo mogli koračati tim putem vjere, poput apostola prije nas, i napokon postići svoju vrhunsku sreću s njim zauvijek na nebu. Sveti Pavao to je izrazio ovako: „Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; je doista umro za sve, tako da oni koji žive više ne mogu živjeti za sebe već za onoga koji je za njih umro i uskrsnuo (2 Kor 5,15). Živjeti za Isusa znači živjeti božanski život, koji je promijenjen milošću, i nastavlja se preobražavati kako rastemo u sjedinjenju s Bogom. Imamo pristup Bogu – Ocu, Sinu i Duhu Svetome – u sakramentima, posebno u presvetoj Euharistiji, u vrlinama vjere, nade i ljubavi, te u Božjoj riječi u Bibliji.
Zaista, Sveto Pismo nam omogućuje susret s uskrslim Gospodinom Isusom. Dok čitamo Sveto pismo, postoje koraci koje možemo poduzeti kako bismo posvijestili stvarnost Isusove ljubavi prema nama i Božje spasiteljske prisutnosti u našem životu. Papa emeritus Benedikt XVI. rekao je na susretu mladih 2006.: Prije svega mora se reći da se Sveto pismo ne smije čitati kao što se čita bilo koja vrsta povijesnih knjiga, kao što je, na primjer, Homer, Ovidije, ili Horacije; potrebno ju je istinski čitati kao Riječ Božju, to jest stupajući u razgovor s Bogom … s molitvom, govoreći Gospodinu: ‘Pomozi mi da shvatim tvoju Riječ, što mi želiš reći u ovome odlomku. Ta je mala molitva namjerni čin otvaranja nečijeg srca prisutnosti Boga u njegovoj Riječi. Ako smo otvoreni i slušamo, primijetit ćemo kako nam Bog govori kroz svoju svetu Riječ, ali i kroz događaje i okolnosti i interakcije dana.
Sveti Augustin potaknuo bi vrlo sličnu otvorenost Božjoj riječi: “Pokucao sam na vrata Riječi da napokon saznam što mi Gospodin želi reći.” Ova raspoloženost spremnog slušanja presudna je za razvijanje proživljenog odnosa s Bogom. Razlog je taj što, čitajući Sveto pismo, imamo priliku slušati živoga Boga. Također primamo poziv za odgovor, posebno upućen srcu svake osobe. Bog želi naše prijateljstvo, ne zbog sebe, već zato što zna da je to ono što će u konačnici donijeti smisao, svrhu i sreću u naš život.