Misno slavlje predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Povelju o suradnji na kraju mise u bijelim rukavicama potpisali su s. Bernardica Badurina, opatica paškog Benediktinskog samostana Sv. Margarite i Claude Grbeša, magistralni delegat Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga za Hrvatsku, o 700. obljetnici utemeljenja ženskog benediktinskog samostana sv. Margarite u Pagu. Za stolom na desno od glavnog oltara u prezbiteriju paške zborne crkve, pokraj stijega vatikanske zastave, potpisnici su za vrijeme potpisivanja dva primjerka Povelje, za paški samostan i hrvatsku Magistralnu delegaciju, bili u pratnji generala Jean Marie Fugerea, namjesnika Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga za Francusku.  

Paške benediktinke i hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog potpisali Povelju o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna Gospodina Isusa Krista

Nakon 74 godine neodržavanja procesije sa Svetim Trnom u Pagu, javno čašćenje Svetoga Trna obnovljeno je 4. svibnja 2019. u prisutnosti hrvatskih vitezova Svetog groba jeruzalemskoga.

Prije njenog potpisivanja, tekst Povelje na čijoj se pergameni nalazi prizor paškog relikvijara Svetoga Trna, pročitao je za ambonom paški sin mr. don Dario Tičić, župnik župe Uznesenja BDM u Zadru. U Povelji se opisuje razlog tog čina – autentična relikvija, Sveti Trn iz trnove krune koja je bila na raspetom Isusu. Trnova kruna se nalazi u pariškoj katedrali Notre Dame i njeni su čuvari francuski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga. U Povelji se navodi da paške koludrice Sveti Trn u svom samostanu u Pagu brižno čuvaju šest stoljeća i to će činiti i ubuduće. Trn je 1435. g. donesen iz Svete Zemlje u paški benediktinski samostan sv. Margarite i od te godine relikvija je s velikom pobožnošću čašćena u Pagu. Kongregacija za obrede Svete Stolice 1788. g. potvrdila je autentičnost Svetog Trna i odredila da ga se svake godine javno časti 4. svibnja. Na taj dan, procesija s relikvijom Svetog Trna bez prekida se održavala do 1946. g. kada su to onemogućile komunističke vlasti. Nakon 74 godine neodržavanja procesije sa Svetim Trnom u Pagu, javno čašćenje Svetoga Trna obnovljeno je 4. svibnja 2019. u prisutnosti hrvatskih vitezova Svetog groba jeruzalemskoga. 

„Nastavljajući tradiciju svojih predšasnika u Viteškom redu Svetoga groba jeruzalemskog koji su i po cijenu života čuvali i branili Isusov grob, utječući se zagovoru svojega zaštitnika, Kristovog viteza bl. Alojzija Stepinca, potpisivanjem ove Povelje hrvatski vitezovi Svetoga groba odazivaju se pozivu paških benediktinki na suradnju, prihvaćajući obvezu da najmanje dvojica hrvatskih vitezova svake godine u svibnju, u ulozi počasnih čuvara, sudjeluju u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna, spominjući se tako na poseban način Muke Gospodina Isusa Krista, koji ju je radi spasenja svih ljudi podnio prije nego je bio položen u Sveti Grob, iz kojega je treći dan slavno uskrsnuo, otvarajući ljudima put u nebo. Paške benediktinke zajedno s hrvatskim vitezovima, uz nebesku pomoć sv. Jurja, zaštitnika grada i otoka Paga, u duhu suradnje zauzimat će se da se tradicija javnog čašćenja Svetoga Trna u Pagu očuva i trajno promiče u Hrvatskoj i u svijetu, istodobno djelujući na ostvarenju poslanja Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga, za dobrobit kršćanstva u Svetoj Zemlji, odakle je Sveti Trn i donesen u Pag“, pročitao je don Dario u tekstu svečane Povelje.     

Paške benediktinke i hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog potpisali Povelju o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna Gospodina Isusa Krista

Svečanost je počela molitvom i klanjanjem paških koludrica, vitezova i pojedinih vjernika pred Svetim Trnom u relikvijaru koji je bio izložen na sredini oltara u samostanskoj crkvi Navještenja Marijina paških benediktinki. Uz svečanu pratnju zvona paške zborne crkve, mons. Lenkić, svećenici suslavitelji i asistencija došli su u crkvu Navještenja Marijina gdje je mons. Lenkić pokadio relikvijar te se ostalo u zajedničkoj molitvi i šutnji pred Svetim Trnom. Pred polazak do zborne crkve, opatica Badurina predala je relikvijar sa Svetim Trnom mons. Lenkiću koji ga je u procesiji nosio do paške zborne crkve i postavio na sredinu glavnog oltara.

Relikvija Svetog Trna štovana je s najvećom pobožnošću u Pagu 510 godina, od 1435. do nakon Drugog svjetskog rata, kada komunističke vlasti više nisu dale dozvolu za njeno održavanje.

„Čestitam na odluci i ustrajnoj pripremi koja je dovela do ovoga trenutka. Danas svi zajedno izričemo pohvalnu pjesmu koju je sročila hrvatska duša dok je u zanosu razmišljala o Svetoj kruni: “O, trnova kruno slavna, naša diko štiti nas, o svetinjo naša davna, oku vjere divno l’sjaš. Isusova kruno sveta častimo te dušom svom!” (Himan Svetoj kruni). Uspomenu na Sveti Trn koji je bio na glavi raspetoga Isusa Krista kada je podnio muku i smrt za spas svijeta revno su kroz sva stoljeća štovale paške benediktinke koje su ujedno vlasnice i čuvarice relikvije. Relikvija Svetog Trna štovana je s najvećom pobožnošću u Pagu 510 godina, od 1435. do nakon Drugog svjetskog rata, kada komunističke vlasti više nisu dale dozvolu za njeno održavanje. Božjom providnošću obnovljeno je štovanje Svetog Trna i to u jubilarnim godinama: sedam stoljeća postojanja benediktinskog samostana Sv. Margarite i u Godini velikog zavjeta Pažana Majci Božjoj od Staroga Grada. Vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog po toj su zadaći i časti posebno povezani sa zemaljskom domovinom božanskog Otkupitelja. Oni su i danas pozvani boriti se za Kristovo kraljevstvo, za širenje katoličke vjere, djelovati iz ljubavi te svojim ponašanjem posvuda i uvijek iskazivati odanost Kristovoj Crkvi, po zagovoru bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika Hrvatske magistralne delegacije“, rekao je mons. Lenkić u propovijedi. Istaknuo je da Bog, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, kreće prema nama. U Isusu uzima lik sluge, postaje čovjekom, „ponizi sam sebe sve do smrti na križu“. 

„Onaj koji je vladar i kralj zaodijeva se u malenost, poniznost i krotkost, sve da bi navijestio kako je osnovni zakon njegova kraljevanja ne sila i snaga, nego zakon ljubavi. Kristovo kraljevanje različito je od svih ljudskih kraljevanja. Njegov je temeljni zakon Ljubav i Milosrđe, što pokazuje već na križu opraštanjem zlodjela razbojniku pokajniku. Isusovo kraljevstvo ne poznaje silu, nasilje, podčinjavanje, izrabljivanje, iskorištavanje drugih, iskazivanje moći i vlasti, čime su obilježena ljudska kraljevstva i vladanja. On i na mukama potvrđuje da je predanje i služenje jedini način da se život sačuva: „Tko želi spasiti sebe i svoj život, taj će ga izgubiti, a tko izgubi život svoj, sačuvat će ga za život vječni!“. Zbog toga je On znak osporavan, kamen spoticanja i nerazumijevanja, jer moćnici ovoga svijeta ne mogu razumjeti da jedino služenjem drugima postaju veliki i vječni“, poručio je vikar Lenkić. 

„Isusov zemaljski završetak djeluje doista jadno. Raspet na drvu križa, napušten od sljedbenika, između dva razbojnika, s natpisom ponad glave okrunjene trnjem, INRI – Isus Nazarećanin, Kralj židovski. Ne djeluje baš privlačno, liderski. Pa ipak, razbojnik koji je u svojim zadnjim trenucima zavirio u dubinu svoga srca, spoznao svoju zabludu i zabludu čovječanstva, prepoznaje u tom patniku začetnika Novoga Života. Njegov vapaj „Isuse, sjeti me se, kada dođeš u Kraljevstvo svoje“ vapaj je tolikih jadnih, napuštenih, odbačenih i prezrenih kroz svu ljudsku povijest sve do naših dana. I danas prikovani Kralj s križa kida lance nepravde i zarobljenosti, razgoni tamu zabluda i namjernog iskrivljavanja istine o čovjeku i životu i nudi svjetlo.

„Ja sam se za to rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine, sluša moj glas“, odgovara pred Pilatom. Krist Kralj nudi istinu čovjeku o njemu samome, oslobađa ga privida i zamagljenosti lijepo sročenih laži i poziva na slobodu djelovanja u ljubavi i iz ljubavi, prema sebi, Bogu i bližnjemu. Sva buka svijeta ne može zaglušiti Kraljev poziv ‘Dođite k meni, svi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti!’“ naglasio je propovjednik, rekavši da Isusu, kralju ljudskih srdaca, povjeravamo svoju sadašnjost i vječnost. „Unatoč muka i progona ovoga svijeta, kršćanin je ukorijenjen u svetu, istinsku radost jer Kraljuje On! Priznajmo svom Kralju Kristu svoju grešnost i recimo ponizno: ‘Sjeti nas se u svome kraljevstvu ljubavi i mira, svetosti i radosti’. Radi Tvoga kraljevstva isplati se živjeti i trpjeti, isplati se vjerovati i moliti, kako bismo jednom zauvijek mogli uživati darovanu vječnost“, zaključio je mons. Lenkić u propovijedi.

Čašćenje relikvije Svetoga Trna našega Gospodina Isusa Krista

Trnova kruna izuzetni predmet mučeništva, podsjetnik što je sve, koje napasti i sve grijehe cijelog čovječanstva, Isus Bogočovjek morao pretrpjeti.

Benedikta Halilović, priora paškog benediktinskog samostana, rekla je da će potpisivanje Povelje potaknuti produbljivanje pobožnosti Svetoga Trna i svima otvoriti mogućnost da se još dublje i skrušenije mole ispred Svetog Trna. „Velika je to milost, da mi na Pagu imamo Sveti Trn. To je veliko duhovno i kulturno bogatstvo za našu domovinu, zajedno uz Francusku koja još jedina u svijetu ima autentičnu Kristovu trnovu krunu. Zato smo ugodno počašćene što je na svečanost došao i francuski namjesnik Viteškog reda Groba jeruzalemskoga. Sveti Trn je pogotovo nama koludricama itekako veliki i dragocjeni znak. Pred njim i s njim proživljavamo u svojoj molitvi i razmatranju što je sve Gospodin morao na sebi trpjeti za naše ljudsko spasenje“, rekla je s. Benedikta, istaknuvši da je Trnova kruna izuzetni predmet mučeništva, podsjetnik što je sve, koje napasti i sve grijehe cijelog čovječanstva, Isus Bogočovjek morao pretrpjeti.

„Kad govorimo o Trnu koji je bio na Isusu, radi se o glavi, a onda se radi o grijehu uma. Preko uma dolaze svi grijesi, pa se manifestiraju u čin. Oholost je koštala pale anđele i prve ljude jer su bili nagovoreni, slušali su Napasnika, tamu, da možemo biti kao Bog. To su prihvatili i čovječanstvo se urušilo u smislu grijeha. Kristova kruna nas može izbaviti iz toga, da se prisjetimo da je Krist taj koji je sve to otkupio. Krist je kralj pod trnovom krunom i pod slavnom. On je uvijek Kralj. Zato smo htjeli potpisati Povelju na svetkovinu Krista Kralja. Isus Krist je kralj uvijek, kao raspeti i uskrsli. Isus je uvijek kralj, kad trpi i kad je u svojoj slavi,“ poručila je priora s. Benedikta Halilović.