Svakome se može dogoditi da na putu kršćanskog života i vjere doživi određenu suhoću u molitvi. Kako bismo prevladali ovu prepreku, najbolje je zagledati se u svece i učiti od njih.

Konkretno, sveti Franjo Saleški, duhovni učitelj iz 16. stoljeća, napisao je vrlo dragocjen vodič za osobnu molitvu u svom ‘Uvodu u pobožni život’ iz kojega stranica Cerco il Tuo Volto izdvaja nekoliko vrijednih savjeta:

1. Razgovaraj s Bogom o vlastitoj suhoći

Ako ti se dogodi, (…) da ne osjećaš privlačnost ili utjehu u meditaciji, molim te, ne uzrujavaj se, već otvori vrata usmenim molitvama: žali se Gospodinu našemu, priznaj svoju nedostojnost, zamoli ga da ti pomogne, ljubi njegovu sliku, uputi mu Jakovljeve riječi: „Neću te pustiti, Gospodine, dok me ne blagosloviš”; ili one Kanaanke: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”

2. Pročitaj koju duhovnu knjigu

Uzmi knjigu (može to biti knjiga o meditaciji ili životopis nekog sveca) i pažljivo je čitaj dok ti se duh potpuno ne obnovi.

3. Izvrši tjelesnu gestu molitve

Ponekad srce dobije poticaj kroz djela i geste vanjske pobožnosti: geste vanjske pobožnosti: prostracija, molitva pred križem…

4. Ustraj u vjeri i nastavi moliti bez obzira na sve što osjećaš

I ako si nakon svega ovoga kao i prije, koliko god velika bila tvoja suhoća, nemoj se obeshrabriti, nego ostani s pobožnim stavom pred Bogom… mi moramo ostati tamo, pred najvišom Dobrotom, s predanim i spokojnim držanjem; On će jako cijeniti naše strpljenje i primijetit će našu vjernost i ustrajnost… Ali i ako to ne učini, budimo zadovoljni(…); već je velika čast naći nas s njim, u njegovoj prisutnosti.