Župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, fra Ivan Marija Lotar na svojim je društvenim mrežama podijelio svoje razmatranje vezano uz evanđelje koje smo slušali u četvrtak, 16. prosinca o Ivanu Krstitelju, glasniku Isusa Krista i njegova ponovnog dolaska koji je spreman žrtvovati se za svoje poslanje. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Ponekad i mi dođemo u društvo, u crkvu, u obitelj želeći čuti ono što bismo htjeli, želeći vidjeti što smo mi zamislili da trebamo – zarobljeni vlastitim očekivanjima poput onih kojima se Isus obraća u današnjem evanđelju.

Prošlo je vrijeme, ako je ikada i smjelo biti, beskralješnjaka, koji se svojom riječju, nažalost i u Crkvi, smiju isključivo truditi nekomu svidjeti: poput ove trske kojoj neke prispodobljuje Isus bez dlake na jeziku.

Ne kaže Isus da je sporno biti dobrostojeći, nego da ne smijemo dopustiti da nas to stanje uguši, zaslijepi, odvoji od stvarnosti…

Trebaju nam glasnici, proroci, svjedoci. Bezobzirni, poput Ivana Krstitelja, koji stavljaju život i spasenje stada ispred ljubavi stada prema njima samima. Mekušaste haljine uzimamo kao simbol ovozemaljske sigurnosti pod svaku cijenu. Evanđelje je sve, samo ne to. Ne kaže Isus da je sporno biti dobrostojeći, nego da ne smijemo dopustiti da nas to stanje uguši, zaslijepi, odvoji od stvarnosti i učini da se pozicioniramo tako reći: „iznad situacije“.

Ivan pripravlja put Isusu. On je njegov glasnik koji je poslan navijestiti Isusov prvi dolazak. Među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega. Isus ovim riječima ističe da nije gotovo dok nije gotovo. Na Zemlji svi imamo svoje poslanje; trudimo se, radimo, borimo se – no ta borba ne smije stati dokle god dišemo.

Čovjek može željeti hoditi s Bogom, biti uvjeren da to i čini, a da njegova djela pokazuju sasvim suprotno

Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.

Često se zna čuti u vjerničkim krugovima kada se dogodi nešto: to je volja Božja! Je li uistinu? Bojim se da nije sve što se oko nas događa volja Božja. Isus jasno ističe da su ove dvije skupine ljudi, i to vrlo utjecajne, omele ono što je Bog s njima naumio. Čovjek može željeti hoditi s Bogom, biti uvjeren da to i čini, a da njegova djela pokazuju sasvim suprotno. Nemojmo si umišljati da je sve što mi činimo – volja Božja.

Nemojmo ometati Božji plan s nama ispraznim mozganjem

Bog nam daje apsolutnu slobodnu volju: budemo li surađivali s njim – postoje posljedice, ne budemo li – jednako tako postoje posljedice. Nemojmo ometati Božji plan s nama ispraznim mozganjem, nego konačno podvucimo crtu i radikalno predajmo sav svoj život njemu jer: neka se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav njegova neće odmaći od tebe, nit će se pokolebati njegov Savez mira.

Ili, drugim riječima: štogod učinio, Bog ti hoće i može oprostiti; koliko se god od njega možda trenutno osjećaš udaljenim, ne zaboravi: Bog je više u tebi, nego što si ti u sebi samome. Tvoje je samo da poželiš i odlučiš primiti oproštenje grijeha i Tijelo njegova Sina u svoj život.

Nemoj stajati na putu ostvarenja Božjega plana s tobom. Samo to nikako nemoj.