Uvod

Isus započinje javno djelovanje i svojim načinom govora sve slušatelje potiče da odluče: ili će biti s njim ili će ga progoniti, jer treće opcije u odnosu s Isusom nema.

Isusov autoritet

Židovske su sinagoge bile malo slobodnije forme od naših župnih zajednica. Subotom se čitala i tumačila Božja riječ, ali to nije nužno morao raditi nadstojnik sinagoge, nego je to mogao i netko od prisutnih vjernika ili pak neki putujući propovjednik ili učitelj koji se u tom trenutku našao u gradu. Slijedeći to pravilo, Isus zauzima govornicu te pred cijelom zajednicom počinje naučavati, no ono što ga razlikuje od svih dotadašnjih učitelja jest izvor njegova autoriteta. Židovski su se propovjednici pozivali na Mojsija, koji je na poseban način primio Božju riječ, pa su uvjeravali ljude u neke istine onako kako je Mojsije naučavao. No Isus se ne poziva na Mojsija, već sebe proglašava autoritetom kojega se mora slušati! Izlaganje započinje riječima: „Čuli ste da je rečeno…” pa zatim Božjoj riječi suprotstavlja svoj nauk: „… a ja vam kažem…” (usp. Mt 5,22–48). Dakle, parafrazirano, „Mojsije je rekao jedno, ali ja vam sada govorim drugo.” Vjerujem da je tada mnogima koji su ga slušali kroz glavu prošlo: „A tko si ti da se usuđuješ uspoređivati s Mojsijem?!”

Tako dolazimo do sržnog problema cijelog Evanđelja, do pitanja tko je Isus. Sve što Isus govori i radi pomalo nam daje odgovor na to pitanje, a današnje čitanje pogotovo. Njegovi slušatelji „bijahu zaneseni” (Mk 1,22) Isusovim govorom: bili su potpuno zatečeni onime što su čuli i nisu znali kako reagirati jer je ono što je Isus tvrdio imalo velike posljedice. Dobro su poznavali riječi iz Ponovljenog zakona koje smo slušali u prvom čitanju, gdje Mojsije najavljuje: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!” No također su znali i nastavak toga govora: „A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.“ (Pnz 18,15.20).

Ključna dilema

Isusov je govor zahtijevao snažnu reakciju jer nameće samo dva moguća zaključka: ili je on novi Mojsije, kojega treba s najvećim poštovanjem početi slušati, ili je lažni prorok kojega treba pogubiti (usp. Lk 4,14–30). Treća opcija ne postoji: slušatelji od ove dileme ne mogu okrenuti glavu i reći da ih se to ne tiče. Ali kako raspoznati je li Isus poslan od Boga ili je riječ o lažnom proroku? Mojsije je činio čudesa kako bi narodu i faraonu dokazao da djeluje u Božje ime (usp. Izl 4,1–5), a slična su znamenja i čudesa tijekom povijesti pratila i druge Božje odabranike. Isus također čini čudesa i demonstrira svoju moć, ali on to čini na dotad neviđen način. Danas smo čuli kako je izgnao demona, iduće ćemo nedjelje slušati o ozdravljenjima bolesnih, a poslije i o hodanju po vodi te mnogim drugim kršenjima prirodnih zakona (usp. Mk 6,47–52) koja će svoj vrhunac imati u uskrsnuću od mrtvih.

Ili Isusovi ili đavlovi

Nečisti duh iz današnjeg egzorcizma djelomično nam otkriva tko je Isus kad za njega govori da je „Svetac Božji”, a istovremeno otkriva i nešto o njegovu poslanju pitajući: „Došao si da nas uništiš?” (Mk 1,24). Već i ono početno pitanje: „Što ti imaš s nama…?” sadrži ratne konotacije (usp. Suci 11,12; 1 Kr 18,17). Dakle, Isus je u ratu sa silama tmine i došao je na svijet kako bi ih uništio. U tom ratu nema neutralnih ili nezainteresiranih strana jer je Sotona itekako zainteresiran za ljudske duše i čini sve da svaku uništi. Ta spoznaja samo dodatno naglašava važnost pravog odgovora na spomenutu dilemu: ako ne budemo na Kristovoj strani, stat ćemo na stranu njegovih neprijatelja, jer tu ne postoji neutralni teritorij.

U tom ratu nema neutralnih ili nezainteresiranih strana jer je Sotona itekako zainteresiran za ljudske duše i čini sve da svaku uništi.

Dilema pred kojom su se našli Isusovi slušatelji ujedno je dilema pred kojom se nalazi svaki čovjek koji čuje i shvati evanđelje. Ako je Isus zaista Bog, kako sâm govori o sebi, tada on mora postati središte našega života, a svaka riječ koju je izgovorio naše životno pravilo. No ako Isus nije Bog, onda se ova opsjena previše razmahala i moramo učiniti sve da se taj lažni prorok zaustavi. Za onoga tko svoj život želi shvatiti ozbiljno, ne postoji neka treća opcija.

Zaključak

Možda nam ovo djeluje malo prenapadno pa se pitamo čemu ovakve fatalističke izjave i zašto ne bismo mogli nastaviti živjeti u miru kao do sada. Ali istina je da bez Krista mirnoga života nema. Možemo samo ignorirati ili zakapati svoje probleme i teškoće do neminovnog trenutka u kojem će se sve to raspasti. Nema mira bez Krista! Mnogi će vam egzorcisti reći da u posljednjih nekoliko desetljeća iz godine u godinu raste broj opsjednuća i slučajeva kojima se oni moraju baviti. To je očekivana posljedica pada broja krštenih.

Mnogi će vam egzorcisti reći da u posljednjih nekoliko desetljeća iz godine u godinu raste broj opsjednuća i slučajeva kojima se oni moraju baviti. To je očekivana posljedica pada broja krštenih.

Sotona je proglasio rat ljudima, a kada te netko napada, ne možeš dići ruke i reći: „Ja sam neutralan”, jer tu opciju nemaš. Naša pobjeda u tom ratu, naše puko preživljavanje ovisi o tome hoćemo li biti Kristovi. Isus od nas traži potpuno predanje zato što želi da njegov mir i njegova ljubav obuhvate čitav naš život. Evanđelja nam pokazuju da ne postoji nikakva duhovna ili prirodna sila, prepreka ili teškoća koju on ne bi mogao s lakoćom ukloniti, a od nas se traži vjera, odnosno povjerenje u njega kao onoga koji zna što radi i želi nam dobro.

Izvor: sagud.xyz