U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz franjevačkih e-duhovnih vježbi 2019. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Uvod

Molimo zato što vjerujemo da Bog čuje naše molitve. Katkad nam se ipak dogodi da u to posumnjamo, osobito kad ne vidimo da čini ono za što ga molimo.

Priprema

Sjeti se jučerašnjeg čitanja iz Franjina životopisa. Opat za kojega je sveti Franjo molio osjetio je neobičnu toplinu i slatkoću. To je molitva koja je u njemu djelovala. U pripremi za ovo razmatranje pokušaj se sjetiti onih svojih molitava za koje znaš da ih je Bog uslišio. Neka Ti u pripremi pomognu Jobove riječi pouzdanja u Boga (Job 42,2):

»Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš.«

Čitanje

Odlomak iz »Prve Ivanove poslanice« govori o molitvi. Kad ga pročitaš, pokušaj se sjetiti kako Isus o tome govori u evanđeljima? Koje Ti Isusove riječi padaju na pamet? Jesi li kad sumnjao u Božje uslišanje? Jesi li mislio da Bog ne čuje Tvoju molitvu? Kako možeš probuditi pouzdanje u Boga?

Iz Prve Ivanove poslanice (1Iv 5,14-15)

»I ovo je pouzdanje koje imamo u njega:
ako što ištemo po volji njegovoj,
uslišava nas.
I znamo li da nas uslišava
u svemu što ištemo,
znamo da već imamo
što smo od njega iskali.«

Razmatranje

Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice podsjećaju na Isusove poticaje na molitvu koje čitamo u evanđeljima: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se« (Mt 7,7-8). Jesi li već razmišljao o ovim riječima? Jesi li već osjećao određenu frustraciju jer si kucao i kucao, ali nikako da se otvori; jer si molio i molio, ali Bog nikako da odgovori? Ima li onda uopće smisla moliti?

Ako je potrebno, ponovno pročitaj riječi iz Prve Ivanove poslanice. Ondje se kaže: »Ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.« Kao da je Ivan razmatrao Isusove evanđeoske riječi i u razmatranju shvatio da je uvijek uslišan kad moli »po volji njegovoj«.

Isus nas sâm poučava kako moliti. Kad je molio u Getsemanskom vrtu, govorio je: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti« (Mt 26,39). Isus je želio da ga mimoiđe čaša, to jest ono što ga neposredno očekuje, a to je muka i smrt. Nije poskakivao od radosti što mora podnijeti izrugivanje i trpljenje, teške boli i neizvjesnost smrti. Želio je svim srcem da ga to mimoiđe. I za to je molio. No u svoju je molitvu uključio prihvaćanje Očeve volje. Tako je uostalom i nas poučio kad nam je predao molitvu Očenaš. Svakoga dana u toj molitvi kažemo: »Budi volja tvoja.« Ako svoju molitvu uvijek zaključiš riječima ili mišlju kojom prihvaćaš Očevu volju, Tvoja će molitva sigurno biti uslišana.

Molitva

Neka ovo Tvoje zadnje razmatranje zaključi molitva hvale i zahvalnosti. Sveti Franjo neprestano je hvalio Boga zbog njegove veličine, dobrote i svetosti te mu zahvaljivao za sva dobročinstva. Danas Gospodinu zahvali za sve dobro što ti je učinio. Zahvali mu i za križeve koje ti je dao. Možda sada ne vidiš koja je njihova svrha, no Bog sigurno vidi. Daj Bogu hvalu jednostavno zato što je velik, i svet, i dobar i milosrdan.

Za kraj

Sutra ćeš još dobiti završno pismo ovih e-duhovnih vježbi. No predlažemo Ti za danas još jedan tekst koji može poslužiti kao priprava za sutrašnji blagdan svetoga Franje. Riječ je o odlomku iz »Većeg životopisa sv. Franje« sv. Bonaventure. I u njemu se govori o molitvi, a naći ćeš i upućivanje na neke biblijske tekstove na koje sv. Bonaventura svojim tekstom podsjeća.

Sv. Bonaventura, Veći životopis sv. Franje (1Bon 10,1)

Kristov je sluga Franjo osjećao kako je tijelom daleko od Gospodina (usp. 2Kor 5,6-8), premda je po ljubavi Kristovoj već sasvim postao neosjetljiv za vanjske svjetovne želje. Da ne bi bio bez utjehe Ljubljenoga, neprekidno je molio (1Sol 5,17) i trudio se da mu duh bude u Božjoj nazočnosti.

Molitva mu je, kad se prepuštao kontemplaciji, bila utjehom, a kad je već, okružen anđelima, postao građaninom nebeskih prebivališta, žarkom je željom tražio Ljubljenoga, od koga je bio odvojen samo zidom tijela. Molitva mu je bila zaštitom i kad je radio, nije se pouzdavao u svoju marljivost, nego se pouzdavao u Božju milost i po usrdnoj molitvi Gospodinu povjeravao svoju brigu (Ps 55,23).