Lomljenje nogu ubrzalo je smrt dovodeći do brzog gušenja, piše Simply Catholic. Razapinjanje uključuje puno fizičke boli, bičevanje i pribijanje na križ (a ne samo vezanje). Ali pravi način smrti bio je da se ispruže ruke čovjeka na križu i da ga težina njegova tijela povuče dolje. To je oslabilo mišiće ruku i prsa, a disanje je postalo pliće. Neko vrijeme čovjek se mogao pogurati nogama i skinuti dio težine s ruku i prsa, što bi produžilo život i dovelo do dubljeg disanja. No na kraju su se pluća napunila tekućinom, disanje je bilo otežano, a gušenje je uzrokovalo smrt. Zbog lomljenja nogu uklonjena je opcija ublažavanja muke koju su činile ruke i prsa pridižući raspetog i stoga smrt je došla mnogo prije.

U slučaju Isusa, njegove noge nisu bile slomljene jer je već umro. To je praktični razlog.

Prema Ivanovom evanđelju: “Jer se to dogodilo da bi se ispunio odlomak iz Svetog pisma: ‘Nijedna mu se kost neće slomiti’” (19,36). Ivan stoga vidi činjenicu da Isusove kosti nisu slomljene kao ispunjenje Psalma 34 i njegovog mesijanskog upućivanja na pravednika: “[Gospodin] bdije nad svim njegovim kostima; / niti jedna od njih neće biti slomljena” (Ps 34,21). Također je rečeno za Uskrsnog Jaganjca: “Ne smiješ lomiti nijednu njegovu kost” (Izl 12,46). Tako je Isus Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta; kao Pashalno Jaganjce za nas, nijedna njegova kost nije slomljena.