Na život sv. Franje valja gledati kao na izazov suvremenoj koncepciji slobode. Uobičajeno je u suvremenom društvu gledati na slobodu kao na sposobnost da se slijedi vlastita volja i čini točno ono što se hoće.

Uobičajeno je misliti: “Mogu činiti sve što želim u svom životu vezano za seks, novac, politiku, odnose, slobodno vrijeme itd., sve dok činim ono što smatram ispravnim”. Smatra se da su obveze poput poreza, obitelji ili potrebe za zaradom u sukobu sa slobodom.

U takvu okruženju, tradicionalni moral smatra se velikom preprekom slobodi. Pravo i krivo je ono što ja smatram da jest a ne ono što mi neki autoritet iz prošlosti kaže da jest.

Naš Gospodar je beskrajno dobrostiviji od ijednog ljudskog gospodara!

Čini se da je Franjo kao mladić uživao velik stupanj slobode. Bio je mlad, zdrav, i potjecao je iz bogate obitelji. Sanjao je o tome da postane vitez i slijedio je svoj san. I dan danas nam govore da činimo isto ono što je i Franjo činio kao mladić – da slijedimo svoje snove.

Franjo možda nikada nije gajio sadašnji suvremen stav prema slobodi, ali je morao osjećati zavodljivu privlačnost svijeta koji mu je govorio da može uživati potpuno sretan i biti ispunjen stvarima ovoga svijeta. Zatim je uslijedila provjera u stvarnosti. Franjo je bio osvojen i zatočen, pa se razbolio. Ovo je vjerojatno bio početak Franjina obraćenja.

Nakon puštanja iz zatvora i oporavka, postao je svjestan stvarnosti. Tko je doista slobodan? Tko može činiti sve što želi? Bez obzira na količinu novca kojeg posjeduje ili na moć koju ima ili na sigurnost koju ima, nitko nije oslobođen stvari van svoje kontrole.

Istinski smo slobodni ako se sjedinimo s Njim!

Tko je uopće siguran od terorizma, gospodarskih katastrofa, prirodnih katastrofa, bolesti ili čak udvostručene navale ovih nevolja? Je li zemlja sigurna od kozmičkih katastrofa? A ljudi u trci za “mirom i sigurnošću”, ne trče li oni za nečim što nikada neće posjedovati?

Pa ipak, Franjo je također znao da postoji Onaj koji je hodao ovom zemljom i koji je posjedovao sve ove stvari. Svi velikani i gospodari na zemlji nisu to posjedovali, ali On jest. Slobodu za kojom suvremeni svijet traga posjeduje samo Bog.

Što je On učinio sa svojom slobodom? Je li riješio sve svjetske probleme i tako izgradio Svoju vlastitu moć i slavu? Ne, slušao je Svoga Oca do te mjere da su ga ljudi prezreli i odbacili pa se podvrgao i sramotnoj smrti raspećem zajedno s drugim zločincima. Kako li je On upotrijebio svoju slobodu!

Je li sloboda stoga neka “nemoguća misija”? Zar nijedno ljudsko biće ne može biti posve slobodno? Jesmo li robovi mušićave ćudi ogromnog i neosobnog svemira? Franjo je znao da to nije tako. Možemo biti jednako slobodni kao i Onaj istinski slobodan ako se sjedinimo s Njim kao što je On živio sjedinjen s Ocem.

Želimo li i mi tu slobodu?

Franjo je odlučio prestati služiti “gospodarima” koji sami nisu bili slobodni i počeo je služiti Onome, apsolutno slobodnom. Odlučio je postati “Glasnik Velikog Kralja”. Je li Franjo i nakon toga patio od raznih boljki, tuge i osujećenih namisli? Naravno da jest. Ali također je znao, poput Kralja kome je služio, da je u rukama Stvoritelja i vladara svemira.

Franjo je znao da se čak i “loše” stvari događaju samo uz dopuštenje Gospodara cijeloga svijeta. A ovaj Gospodar je beskrajno dobrostiviji od ijednog ljudskog gospodara. Žrtvovao je za nas svog vlastitog sina. Ovo nam je izvor velike radosti posebice u doba velikih kušnji i patnji.

A što je s nama? Tražimo li mi lažnu slobodu koju nam svijet obećava, a nikada ju ne može podariti? Ili tragamo za slobodom koja dolazi od sjedinjenja s Ocem, Sinom i Duhom Svetim? Franjo je imao tu slobodu skupa sa svim drugim kanoniziranim i nekanoniziranim svecima. Želimo li i mi tu slobodu?

Izvor: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split