Danas, iako je nedjelja, slavimo blagdan posvete lateranske bazilike. Važan je to blagdan za čitavu Crkvu, što nam pokazuje i današnja liturgija. Crkva u čitavome svijetu na današnji dan, 9. studenoga, slavi posvećenje lateranske bazilike, punim nazivom bazilike Presvetog Spasitelja, Svetog Ivana Krstitelja i Svetog Ivana Evanđelista.

Jedna je to od četiriju velikih bazilika u Rimu, uz baziliku svetoga Petra, svetoga Pavla izvan zidina te Svete Marije Velike.

Lateranska bazilika je prva posvećena kršćanska bazilika i stoga ju nazivamo „majkom svih crkava“.

Upravo na današnji blagdan Božja riječ nam usmjerava pogled prema Crkvi, ali ne samo prema crkvi kao građevini, nego Crkvi kao hramu Božjem, odnosno prema Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovom. Tijekom povijesti Božji je narod gradio crkve i hramove u koje se okupljao slaveći i hvaleći Boga.

Današnja Božja riječ i nas poziva na to da izgrađujemo i onu duhovnu Crkvu.

Zato nam sveti Pavao i kaže u prvome današnjem čitanju, i to odmah na početku današnjega odlomka koji smo slušali: »Božja ste građevina« (1Kor 3,9c). Ili pak nešto kasnije Pavao potvrđuje: »Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama« (1Kor 3,16). Upravo kršćanska zajednica je taj hram u kojem Duh Božji prebiva. Štoviše, Duh Božji je onaj koji prožima i ispunja taj hram Božji.

Na tom tragu <,evanđeoski odlomak koji čitamo na današnji dan također nam donosi govor o hramu. Tako nam evanđelist Ivan vrlo slikovito opisuje Isusovu aktivnost u Hramu.

Čitamo u Evanđelju kako Isus „uziđe u Jeruzalem“ (usp. Iv 2,13) i upravo ondje se odvija ovaj njegov nauk o hramu. Zanimljivo je uočiti da nam Ivan ne donosi daljnji detaljan opis Isusova puta, već se zadržava na njegovu djelovanju u Hramu. Stoga nam Ivan donosi događaj u kojem imamo opisano čišćenje Hrama, a koji se zbio pred blagdan Pashe kad je Isus došao u Jeruzalem.

Možemo primijetiti da Isusa u tom naučavanju dok je govorio o hramu nisu do kraja shvatili ni njegovi suvremenici, odnosno nisu ga u potpunosti razumjeli ni oni koji su ga slušali.

Lateranska bazilika / Foto: Wikimedia Commons

Prisjetimo se da je Hram u ono vrijeme bio najsvetiji prostor, a ujedno i sjedište vjerske vlasti te je kao takav imao veliku važnost.

Međutim, pretvorio se u nešto sasvim dugo. Isus u Hramu susreće prodavače, koji ondje trguju na razne načine, a ne ljude koji su došli u Hram da traže Boga. Isusovo poimanje Hrama razlikuje se od njihovoga, ono nadilazi tradicionalno židovsko poimanje Hrama i njegovu uporabu.

U svom nauku o Hramu Isus usmjerava srca slušatelja prema pravom i istinskom štovanju Boga.

Zato želi očistiti Hram od trgovaca kako bi on bio mjesto osobnog susreta s Bogom.

Tek kasnije postaje jasno da Isus govori o hramu svoga tijela, a ne o jeruzalemskom Hramu kao građevini koja se godinama izgrađivala. Isus ne želi reći da kamene građevine treba srušiti i uništiti, nego svojim suvremenicima želi dati drukčije poimanje hrama. Želi da svi budu svjesni da je potrebno i važno izgrađivati onaj duhovni hram.

U tom kontekstu Isus, kao Sin nebeskog Oca, za sebe kaže da je Hram.

Ovdje se ne radi o novoj kamenoj građevini nego o Hramu Isusova Tijela. Upravo prema Ivanovu Evanđelju taj novi Hram je Krist koji je uskrsnuo. Zato im Isus usmjerava pogled prema svome uskrsnuću, da u tom kontekstu promatraju taj novi Hram.

Današnji blagdan pomaže nam dublje shvatiti Crkvu i podsjeća nas da je potrebno izgrađivati crkve kao građevine, ali je potrebno izgrađivati i onaj unutarnji hram, Crkvu kao zajednicu čiji smo mi članovi. Danas je također potrebno posvijestiti si vlastiti odnos prema Bogu te nastojati izgrađivati taj odnos da to bude istinski odnos, pun vjere i povjerenja, a ne nekakvo trgovanje s Bogom.

Bog je onaj koji prebiva u narodu Božjem kao u svome hramu, a građevine su mjesto gdje se Božji narod okuplja slaveći i hvaleći Boga.

Svi smo mi dionici jedne Crkve u kojoj Bog prebiva. Dopustimo da njegova prisutnost u nama mijenja naše živote i neprestano nas povezuje sa Isusom Kristom te nas tako svakodnevno sve više približava Njemu.