“1. Dvoumna savjetovati. Što to znači? Netko je rekao: ‘Ako me zatekneš kako razgovaram sa samim sobom, nemoj se tome čuditi, jer se i meni ponekad treba posavjetovati s pametnim čovjekom.’ Mislimo li ikada na ovu svoju dužnost, da trebamo posavjetovati i nekoga tko je neodlučan, kolebljiv ili se dvoumi? Ne poput Schopenhauera koji se dvoumio: ‘trebam li se oženiti ili kupiti psa?’ Ne mislimo ovdje na takve. Nego na one koji se boje odluka u životu, koji se razmeću vremenom, zbog sporednih stvari glavne propuštaju… A nikada vremena nemaju! Kriterij je napredak u ljubavi, prema Bogu i bližnjemu! Uvijek se pitati: ‘Što mi ovo koristi za vječnost?’

2. Neuka poučiti. Vjersko neznanje mnogih kršćana danas je kolosalno. Sin prijavljuje smrt majke u župnom uredu. Na svećenikovo pitanje je li majka primila sakramente on odgovara: ‘Da, imala je neki križić na ormariću’. Ili na Božić majka dovodi petogodišnje dijete na pričest. Pita ju svećenik je li dijete primilo prvu pričest, a ona odgovara: ‘Što pravite problem!’ te će djetetu: ‘Idemo, striček ne da!’

3. Grešnika ukoriti. Ovo je naša zanemarena dužnost. Mnogi brakovi i prijateljstva ne bi propali da je bilo hrabrosti odmah u ljubavi izreći opomenu ili ukor. Često se godinama glumilo finoću, šutjelo pred grešnikom, ali ogovaralo iza leđa. Potom je jednom puklo. A evanđelje kaže: najprije opomena nasamo, potom opomena uz jednog ili dva svjedoka i, na kraju, opomena Crkve. Ako te posluša – stekao si brata! Ali i sam trebaš biti spreman na isti način poslušati opomenu i popraviti se. Gdje se dvojica ili trojica sastanu u ime Isusovo, slušamo u Evanđelju, tu je i on s njima. To nije samo na misi, kada je euharistijska pretvorba. To je svaki puta kada se okupljamo u ime Isusovo, o Isusu govorimo, zajedno molimo. Kakva divota!

4. Žalosna i nevoljna utješiti. Za ovo se ne traži doktorat iz psihologije ili teologije, traži se veliko srce i osjetljivo uho! Biti blizu onome tko je shrvan tugom ili je žalostan.

5. Uvredu oprostiti. U Očenašu nas je Isus naučio ‘zeznutu’ molitvu: ‘Oprosti nam kako i mi opraštamo’. Oprost je položio u naše ruke. A nisam jednom čuo iz usta kršćana teške riječi poput: ‘Ni na sprovod mi ne treba doći!’

6. Nepravdu strpljivo podnositi. Svi smo osjetljivi na nanesenu nam nepravdu, lako se uvrijedimo, brzo dignemo nos, više nećemo progovoriti, ili Bogu prigovaramo: ‘Bože, što sam ti ja skrivio?’ I danas je mnogim kršćanima ovo djelo milosrđa ‘Špansko selo’.

7. Za žive i mrtve Boga moliti. Nešto bih te pitao. Od tvoje kuće do crkve koliko si prolaznika sreo? A za koliko si se od njih Bogu pomolio? Pokraj ljudi prolazimo kao pokraj bandera. A za sve se njih trebamo Bogu moliti. Zato ona svetopisamska: ‘Molite bez prestanka.’ Jer bez prestanka srećemo ljude, na ulici, u tramvaju, na brodu, liftu ili čekaonici… Moli za njih. Ali moli i za one koji su preminuli, znane i neznane. Otkrit ćeš kako je to zanimljivo i ispunja vrijeme.

Ako smo temeljito ispitali savjest po ovih sedam Duhovnih djela milosrđa, vjerujem da se moralo naći materijala za dobru ispovijed, zar ne?! Dobro ju je obaviti na početku nove školske godine.”