U jednoj od svojih božićnih meditacija, dragi nam papa Benedikt XVI. zapisao je: On je došao kao dijete da slomi našu oholost. Možda bismo prije pokleknuli pred moći ili pred mudrošću. No, on ne želi našu kapitulaciju nego našu ljubav. Želi nas osloboditi naše oholosti i time nas doista učiniti slobodnima.

Kakav je Bog?

Doista, tko bi očekivao da će Bog postati čovjekom? Pa čak – da bi Bog poželio nešto takvo? Bog kakvim ga mi zamišljamo totalno je drugačiji od onoga kakav je on zapravo. Tko zna što bi smo tek mislili o njemu da nam se nije objavio. Lijepo je Mala Terezija zapisala na jednom mjestu: Bog je uvijek bolji od onoga što zamišljaš.

Tko si to može predočiti tako veliko otajstvo: Onaj koji je stvorio svemir rađa se u štalici – jer za njega nigdje drugdje nema mjesta. I tko bi uopće povjerovao u tako nešto – Bog se rodio u štalici? Čini mi se da smo sa svojom slikom Boga više na tragu apostola Petra koji je jednom prilikom rekao: To se  tebi ne smije dogoditi. Mislim da nam je za razumijevanje ovih stvarnosti potrebna ona Isusova – blago onom tko se ne sablazni o mene.

Bog kakvim ga mi zamišljamo totalno je drugačiji od onoga kakav je on zapravo. Tko zna što bi smo tek mislili o njemu da nam se nije objavio.

Blago onom tko se ne sablazni o Tebe! Blago onom tko se ovog Božića ostavi svojih predodžbi o Bogu i prihvati onu jednu, jedinu i istinitu. Božić je poziv za obnavljanje slike o Bogu. Božić je poziv na čuđenje i poniznost, jer Riječ je tijelom postala i prebivala među nama, naravno, uz ranije spomenutu – Blago onom tko se ne sablazni o mene.

Čini mi se da smo sa svojom slikom Boga više na tragu apostola Petra koji je jednom prilikom rekao: To se  tebi ne smije dogoditi.

Da, blago onom tko se ne sablazni o tebe. Ti, koji si toliko velik i moćan, nisi došao biti služen, nego služiti. Došao si kraljevati, ali ne onako kao što kraljuju klasični vladari, već kraljevati na posve drugačiji način. Blago onom tko se ne sablazni o tebe!

Bog si, a dijete. Ovisan o majci Mariji, ovisan si o Josipu, o onome koga si izabrao da se brine za Tebe. Želiš živjeti sve ono što je vlastito čovjeku, ne izmičeš se niti bježiš od ičega. Znaš kako je to plakati, patiti i podnositi žegu dana. Doista, blago onom tko se ne sablazni o tebe!

Mislim da nam je za razumijevanje ovih stvarnosti potrebna ona Isusova – blago onom tko se ne sablazni o mene.

Slijepi su progledali, hromi prohodali, gubavi se čistili, gluhi zadobili sluh, mrtvi ustajali, .. a sve Tvojom voljom i Tvojom riječju. Ne, nisi došao utjerivati pravdu, došao si potražiti čovjeka. Došao si potražiti ne bilo kojeg čovjeka – nego mene osobno. Blago onom tko se ne sablazni o tebe! Blago meni ako se ne sablaznim o Tebe i povjerujem Ti!

Dok smo mi mislili da nismo dostojni i da moramo biti savršeni kako bi se susreli s Tobom, Ti si nam poručio: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Nismo mi tražili Tebe, nego si Ti taj koji tražiš nas. Čak i kada Te tražimo – tražimo Te jer smo potaknuti od Tebe. Blago onom tko se ne sablazni o Tebe!

U svemu sličan osim u grijehu

A što tek s načinom života koji si nam pokazao da je jedini vrijedan življenja? Tko bi očekivao to da ljubimo neprijatelje? Ma tko bi očekivao da nam poručuješ i da ljubimo sami sebe? Tko bi uopće očekivao da je Bogu važna ljubav? No, Ti si Ljubav, a mi… mi to ne bi smo znali da nisi došao. Blago onom tko se ne sablazni o Tebe!

Došao si potražiti ne bilo kojeg čovjeka – nego mene osobno. Blago onom tko se ne sablazni o tebe! Blago meni ako se ne sablaznim o Tebe i povjerujem Ti!

Blago onom tko se ne sablazni o Tebe! Blago onom! O, da nam se ovog Božića ostaviti svega onoga što nas priječi od zagledanosti u Boga! Da nam je upoznati Božju nutrinu, njegove osjećaje i njegovo poimanje stvarnosti! Da nam se ostaviti naše oholosti i uvjerenja o tome kakav Bog treba biti..

Završavam ove misli s velikim papom, s kojim sam i započeo, našim dragim Benediktom. Mi smo prebahati da bi smo vidjeli Boga. S nama se događa isto što i s Herodom i njegovim teološkim stručnjacima: na tom stupnju više ne čujemo pjevanje anđela. Na tom stupnju osjećamo da je Bog dosadan ili da ugrožava. Kako onda prihvatiti Boga? Jer – ako ga prihvatimo, morali bi promijeniti način razmišljanja.

Koliko je teško ostaviti se svog uvriježenog načina gledanja svijeta oko sebe? Blago tebi, dragi čitatelju, ako se odvažiš u potragu za istinom i ne sablazniš se o Njega!