Međunarodni dan zagrljaja koji obilježavamo 21. siječnja, proglasio je još 1982. godine američki svećenik Kevin Zaborney. Odabrao je ovaj datum, jer se nalazi između božićno-novogodišnjih praznika i Valentinova. U ovom razdoblju je zagrljaj potrebniji nego ikad jer to razdoblje je, prema nekim istraživanjima, najdepresivnije u godini.

Zagrljaj je oblik neverbalne komunikacije između dvije i više osoba kojom izražavamo bliskost, simpatiju ili ljubav. Potreban nam je u različitim situacijama kako bismo se međusobno emocionalno povezali i izrazili svoje osjećaje. Zagrljaj nam je tako potreban kada smo radosni, tužni, uznemireni, euforični i/ili usamljeni te u mnogim drugim situacijama.

Zašto nam je zagrljaj važan?

Zagrljaj je važan oblik komunikacije i izražavanja bliskosti jer nas opušta, tješi i oslobađa nakupljenog stresa. Poznato je da da tijekom grljenja dolazi do pojačanog lučenja dopamina i serotonina u mozgu koji utječu na bolje raspoloženje i opušteno stanje u organizmu. Živčani sustav se grljenjem dovodi u ravnotežu, a smanjuju se i otkucaji srca i nakupljeni stres.

Osim toga, zagrljaj je važan da bismo se povezali s bližnjima i da bismo se osjećali prihvaćeno u zajednici kako u obitelji, tako i među prijateljima i kolegama.

Siniša Glavašević: Priča o zagrljaju

Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti. Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima.

I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.

I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo.

Kad nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.