Župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud objavio je na svojoj web stranici promišljanje na temelju nedjeljnih čitanja na Božić, u kojima se osvrće na razlog Kristova dolaska. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Uvod

Imate li ljupke noge? Kaže Izaija u prvom čitanju: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir…” (Iz 52,7). Jesmo li navijestili svojoj obitelji, prijateljima, susjedima, ljudima na cesti, onima bez nade, onima koji tuguju, da je njihovoj nesreći došao kraj jer se rodio Bog, jer je Spasitelj došao na svijet? Ako jesmo, onda i mi imamo ljupke noge; ako nismo, još uvijek imamo priliku.

Ivanov govor

Sinoć smo na polnoćki slušali odlomak iz Lukina evanđelja koji nam slikovito prikazuje Isusovo rođenje. Bio je popis stanovništva; Josip i Marija išli su u Betlehem, gdje se rodio Isus; anđeli su pjevali, pastiri se klanjali… Danas slušamo početak Ivanova evanđelja, koji govori o istom događaju, ali na malo drukčiji, apstraktniji način. Zato je orao simbol evanđelista Ivana. Orao leti visoko i promatra svijet iz jedne druge, uzvišene perspektive. Ivan razmišlja i piše jednako tako, na uzvišen način, ali u suštini donosi istu radosnu vijest koju donose i ostali evanđelisti: Rodio nam se spasitelj! O uvodu Ivanova evanđelja moglo bi se dugo i naširoko raspravljati. To je svojevrstan pregled i sažetak cjelokupnog evanđelja, kao i cijele Biblije. No, budući da je danas Božić, orijentirat ćemo se na razmatranje otajstva utjelovljenja.

Zašto je Bog postao čovjekom?

Često dolazimo u napast Isusovo rođenje uzeti zdravo za gotovo. Slavimo Isusovo rođenje, držimo se starih običaja, posjećujemo obitelj i ostajemo na tome. Ali ako želimo prodrijeti u otajstvo Božića, moramo si u sjećanje dozvati zašto se Isus rodio i što je to Bog došao tražiti ovdje na zemlji. Sigurno se i o ovoj temi može naširoko govoriti, no obično se navode četiri razloga zašto je Bog postao čovjekom.

Prvi je razlog uništenje grijeha i pomirenje ljudi s nebeskim Ocem. Otkad je čovjek pao, Bog je pokušavao izvesti čovječanstvo na pravi put, no u Svetom pismu vidimo da su čak i najveći pravednici padali pod teretom svoje grešnosti. Stoga Bog šalje svojega Sina da razbije okove grijeha i stvori novo čovječanstvo: „… i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.” (Iv 1,5).

Drugi je razlog otkrivanje Božjeg lica ljudima. „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima” (Heb 1,1), kako kaže današnja poslanica, no taj je govor uvijek bio prekriven velom tajne. Tek s Isusom upoznajemo srž Božjega bića, jer „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani” (Iv 1,18), a srž je njegova bića ljubav očitovana na križu (usp. Iv 3,16).

Treći je razlog za utjelovljenje u tome da čovječanstvo dobije uzor i primjer svetoga života. Isus je pokazao da čovjek može živjeti bez grijeha. Uništivši grijeh, otvorio nam je put slobode, ali ispred svakoga od nas ipak stoji zadatak da tim putem doista i prođemo. Isusov život, sve što je on činio i govorio, to je put koji trebamo slijediti: „Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Iv 13,34).

Posljednji je razlog to što Isus dolazi da uzdigne čovjeka na svoju, božansku razinu. On ljudima „podade moć da postanu djeca Božja” (Iv 1,12). Stara otačka izreka govori da je Bog postao čovjekom kako bi čovjek postao Bogom. Prvi su ljudi nasjeli na Sotoninu laž da će griješeći postati poput bogova, no prava je istina da nas samo uništenje grijeha čini sličnima Bogu. Ono što je čovjek htio silom uzeti na početku povijesti, Bog sada čovjeku besplatno daruje.

Zaključak

Ova su četiri razloga svrha Isusova života, a po krštenju su postali i naša svrha. Sezonsko pomodarstvo i vješt marketing od Božića su načinili sladunjav blagdan, a on je zapravo poziv na borbu protiv grijeha, na otkrivanje beskrajne Božje ljubavi, na život u svetosti i neporočnosti; poziv na preobražaj u božanstvo.