Budi dio naše mreže

Sestre benediktinke o koronavirusu: "Bog nas je stvorio za sebe ništeći u nama i oko nas sve bogove koje smo sebi stvorili"

Sedam sestara benediktinki svete Marije iz samostana u Zadru napisale su za Hrvatsku katoličku mrežu ohrabrujuće poruke za sve obitelji i samce u izolaciji. Koronavirus doveo nas je do istine: "Bog sve pretvara u privremenost osim svoje neizmjernosti. Bog nas je stvorio za sebe ništeći u nama i oko nas sve bogove koje smo sebi stvorili", stoji u jednom od sestarskih pisama. "Budite hrabri kroz ovu patnju, Bog je s vama", napisala je opatica M. Anastazija Čizmin. U tekstu donosimo i molitvu sestara benediktinki u vrijeme epidemije.

/ Sestra M. Benedikta Krapić

Pisma za sve u izolaciji

Sestre su uputile snažne riječi ohrabrenja vjernicima i savjete kako lakše proći kroz period izolacije. I sestre su se same dolaskom u klauzurni samostan morale naučiti na “izolaciju”, prihvatiti način života u kojemu se mjesto nikada ne mijenja, za njih je to pak cijeli život, za nas samo određeni period vremena. No, puno nam govori činjenica da ove sestre unatoč “izolaciji” žive u obilju radosti, u punini slobode. Ipak je, pokazuju nam ovakvi primjeri  – sve između nas i Boga.  Naša radost i sloboda uopće ne ovise o mjestu kao ni o izolaciji.

U borbi za goli život teško je pouzdati se u Boga

“U ovom vremenu neizvjesnosti, straha i panike uslijed epidemije, mi sestre, zagovornice pred Bogom  i moliteljice, svakodnevno predajemo Bogu u ruke sebe i sve ljude ovoga svijeta. Za nas se ništa nije promijenilo. Bog sve pretvara u privremenost osim svoje neizmjernosti. Bog nas je stvorio za sebe ništeći u nama i oko nas sve bogove koje smo sebi stvorili.

U vremenima bolesti, teškoća i nemira teško je zadržati pouzdanje u Boga. Lako nam je pojmiti da je On velik, svemoćan i dobar sve dok pred nama nije razdoblje kušnje. Tada vjera postane sporedna i borimo se za goli život. Usmjereni smo na naravno, a ono nadnaravno pada u drugi plan. Sve što ljudski možemo poduzeti je potrebno i razborito, ali nedovoljno ako se ne okrenemo Bogu. On jedini može umiriti naše srce, razbistriti naše misli i pružiti nam nadnaravno razumijevanje, nadu i snagu. Važno je zadržati pouzdanje u Boga. Pazimo da pri tome ostanemo vjerni, a ne izgubimo krijepost razboritosti.

Živimo intenzivnije Riječ Božju. Ona nam je uvijek putokaz. ‘Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora’. (2Tim 1,7)” , navela je u svom pismu s. M. Vekenega Križanac.

Podijelimo tugu s drugima, kroz ovo možemo samo zajedno 

“Nije li naš život kao cvijet što prolazi. I tko gleda  i misli na korijen dok se divi divnoj krošnji punoj plodova? Vratimo se korijenu, izvoru života, poziva sestra Klara Begić. Čovjek svoju Bol i Tugu dijeli s drugima i zato je može nositi. Nositi se s ovom situacijom čovjek može samo u zajedništvu s drugim i Drugim. U prvom redu, ovo je trenutak da stanemo i pogledamo oko sebe. Realno, ne smijemo zaboraviti da je nekome egzistencija u pitanju. Gubitak posla, nesnalaženje u cjelodnevnom boravku u kući, napetosti nesuglasice. Posebno u ovakvim okolnostima muškarci postaju ranjivima.

I sada, što mi koje živimo u jednom ograničenom prostoru, sa smanjenom mogućnošću kretanja, i to kao vlastiti izbor života, možemo ponuditi? Što je to što nas drži i usmjerava i može li se to kao model ponuditi jednoj sasvim drugoj skupini ljudi u sasvim novoj situaciji. Da, može. Čovjek je usmjeren prema Bogu, priznao on to ili ne, a iz tog odnosa proizlazi odnos prema drugome. Podijeliti svoj život s drugima,stvoriti zajednički plan i raspodjelu dužnosti i odgovornosti. I ne zaboraviti da još uvije postoji netko kome je potrebna pomoć.

U ovoj situaciji ne smije izostati ni smisao za humor, opuštajući trenuci razgovora igre i smijeha. I kao kruna svega ponovno otkrivati ljepotu zajedničke obiteljske molitve. Molitve koja će spontano izlaziti iz srca, koja dodiruje svakog člana i uzdiže se kao mirisni kâd pred Gospodina. Jer Gospodin nam je dao ovo vrijeme milosti, ovo vrijeme spasa”, napisala je sestra Klara.

Benediktinski samostan Sv. Marije u Zadru / Foto: Filip Brala/PIXSELL

Ova pandemija je Božja providnost – vratimo se obitelji 

“Kako živjeti u redovničkoj zajednici? Odgovaram kao u obitelji. Model zajedničkog života u samostanu je obitelj.  Što znači obitelj?  Mjesto zajedništva,  susreta, razgovora, dogovora… Iz obitelji smo izašli, u obitelj se vraćamo, svi znamo da je obitelj osnovna stanica društva i da je u današnjem svijetu ugrožena. Čime? Modernim životom, radom obaju roditelja, djece u školi ili na različitim aktivnostima… I onda dođe jedan novi moderni rat ova pandemija i primora nas vratiti se kući u obitelj.

Što poručiti svima koje je ova bolest primorala vratiti se kući u obitelj?  Nije li ovo Božja providnost, Bog nas vraća na početak u obitelj, Bog nas vraća kući, izgubljenu djecu vraća kući da se iznova uče voljeti, poštivati jedni druge, slušati jedni druge, pomagati, zajednički dogovarati poslove i obaveze, preuzimati poslove i odgovorno ih izvršiti i nadasve zajednički moliti. Kršćanske obitelji bez molitve, ne poziva li nas Bog i na zajedničku molitvu u obiteljima?

Sjećamo li se mi u Hrvatskoj Domovinskog rata, kako smo molitvom dobili rat. Svi su molili,  i vojnici na bojištu i ljudi u skloništima, s krunicom oko vrata išlo se na bojište, s krunicom se pratilo sva zbivanja i pobjeda je izvojevana na Gospin dan. Nije li ova zaraza poziv na MOLITVU. Bog nam daje novu priliku za popravak onoga što smo izgubili. Vraća nas na početke u obitelj (temelj društva), vraća nas da pronađemo izgubljene vrijednosti, vraća nas na naše izvore, korijene na ljubav, zajedništvo, solidarnost, uslužnost, dobrotu,blagost, nesebičnost…”, napisala je s. M. Rafaela Dominis.

Nadoknadimo sve za što prije nismo imali vremena

Do jučer smo se žalili kako nemamo vremena ni za što, kako sve brzo prolazi, roditelji nisu imali vremena za djecu, a sada kad je svijet stao dobili smo priliku sve to ispraviti, navodi sestra Skolastika Bešker i dodaje: “Ovo je vrijeme blagoslovljeno da uživamo u komunikaciji jedni s drugima, što je prije nedostajalo, da se gledamo i uživamo jedni u drugima, da im pokažemo što smo sve htjeli im dati,a nismo zbog velike zauzetosti i sada im to činimo. Sad je vrijeme da se iskaže sva nježnost jednih prema drugima, sve one tople riječi koje smo željeli reći jedni drugima, ali zbog (ne)vremena i stalne žurbe zamijenile su ih često riječi i tonovi kakve nismo željeli. Sve su to stvari za koje nam je ovo vrijeme darovano i umjesto da vidimo teške dane pred nama, možemo uživati u njima sa svojima. A onda, svaki dan čitati po redu Bibliju i zajednički razmatrati to što se pročitalo tako da svako može reći što je doživio u toj riječi Božjoj, onda to zapisati i to će biti trenutak da se bolje upoznamo kroz Riječ Božju.”

Depresija ili nada – mi biramo

“Imamo dva izbora i pogleda na ovu situaciju gledati pozitivno ili negativno. Na nama je kako ćemo osmisliti. Ovo vrijeme nam je dano da svi zajedno posvijestimo da smo smrtni i tek tada mogli bismo reći nemamo vremena za gubiti život u strahu, nego upravo ga živimo u zahvaljivanju, blagoslivljanju na svemu i za svaki novi dan. U tome ćemo se prepoznati kakav smo do sada imali stav prema životu i smislu i svega onoga što postoji. Svaka obitelj može organizirati dan provodeći ga tako da ga započnu sa zajedničkom molitvom, molitvom zahvale. Pozivom i željom da ovi korizmeni dani i iščekivanje Uskrsa, budu u želji za ljubavlju, pomirenjem, u zajedništvu, odricanju. Marija Nebeska nas poziva da molimo za dar ljubavi. Da se međusobno ljubimo i poštujemo.”, napisala je s. Pavlina Žufika i svima u izolacija preporučila molitvu krunice, čitanje sv. Pisma, gledanje filmova o svecima kako bi se jačali u vjeri.”

Vrijeme je da ponovo razmotrimo Isusov poziv na obraćenje 

Svakom od nas, u većim i manjim obiteljima, i djedu i baki, i ocu i majci i svoj djeci, Gospodin govori: Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! (Iz 43,1). Imajte pouzdanja u Boga, tražite od Njega milost da spoznate Njegovu volju u svom životu, Njegovu snagu i pomoć da prebrodite kušnje u kojima se nalazimo, imajući uvijek ispred sebe uzvišeni cilj naših života, a to je čuti Njegov glas: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega. Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti;ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me;oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ (Mt 25,34-36) , napisala je sestra M. Anastazija.

Navodi kako je sada vrijeme da ponovo razmotrimo Isusov govor na gori i blaženstva, odnosno Isusov poziv na obraćenje i svetost.  Sestra M. Anastazija ističe kako sada ništa ne smijemo pretpostaviti Kristovoj ljubavi. “Posebno u ovako teškim i nenadanim izvanrednim situacijama. Iz Kristove ljubavi valja nam crpsti snagu za hod prema naprijed unatoč teškim vijestima koje dobivamo iz sata u sat. Kristovu ljubav dijeliti (s) drugima, najviše s onima najpotrebitijima i najugroženijima. Kristovu ljubav ponijeti sa sobom u samoću, u i izolaciju da nam bude izvor utjehe i snage.” Dok boravimo u izolaciji možemo primijeniti na život redovničko pravilo svetog Benedikta o izmjeni molitve i rada; euharistiju koju pratimo putem medija učinimo središtem života, dan prožmimo molitvom časova (službenom molitvom Crkve) te čitajmo i razmatrajmo Riječ Božju, poziva s. M. Anastazija.

Od večeri krenite s molitvom

“Dragi moji, da bi vam dan, u ovoj kriznoj prilici, bio sadržajan trebalo bi početi već od večeri. Nužno je i potrebno ići na počinak ranije nego običavate. S molitvom leći i s molitvom ustati. Brige i probleme predati dragom Bogu uz puno povjerenje i pouzdanje u njegovu pomoć. Dobro je i spasonosno dan započeti s molitvom. Zahvaliti Gospodinu jer nam ga je darovao. Uzeti Sveto Pismo te ga čitati. Živa je riječ Božja i djelotvorna. Nakon čitanja i molitve krenite…naravno, nešto pojesti, pripremiti za ukućane ako ih imate… urediti dom da bude topao i ugodan za boravak …..ako možete svoj posao raditi kod kuće učinite to, naravno, koliko možete. Ako su tu djeca, suprug, supruga potrudite se zajedno objedovati, to je jako bitno za obiteljski život.

Ne zaboravite svoje misli i duh uzdizati Bogu, zazivati blagoslov na sve, naročito na bolesne, zaražene, medicinsko osoblje da im Gospodin dade snage i strpljenje jer budimo svjesni nije im lako…. A vi koji ste u izolaciji iskoristite ovo vrijeme jer vam je u neku ruku „darovano“. Imate vremena da dođete k sebi, uđete u svoju nutrinu, približite se djeci i svima koji vas okružuju. Neka televizija manje radi …vijesti poslušati tek da budete dovoljno obaviješteni…pokušajte svoj stan, kuću učiniti malom crkvom… Naravno, a ja vjerujem, dan će vam biti ispunjen i proći će brže nego što ste i mislili. Saberite se, i pitajte se kako sam provela/ proveo ovaj dan? Možda ću ga sutra trebati obogatiti novim sadržajima… pokušajte, i vidjet ćete dan za danom bit će vam ispunjen pozitivnom energijom. No, ne smijemo zaboraviti da smo Božja djeca te se obratimo Bogu svome, i zahvalimo mu za sve, za protekli dan. Na kraju dana s molitvom na usnama pođite na počinak, odmorite se jer sutra vas čekaju novi izazovi koje ćete uz pomoć Božju riješiti… Bog Vas blagoslovio!”, toplo je zaključila s. Ivana Sikirić.

Benediktinski samostan Sv. Marije u Zadru / Foto: Filip Brala/PIXSELL

Doista, mnogi smo udovi, a jedno Tijelo. Uz ogromnu snagu zajedništva svih udova Crkve kakva je iskazana i ovom podrškom sestara nesumnjivo pobjeđuje Krist – naša Glava!

Molitva sestara u vrijeme epidemije: 

Isuse Kriste, Ti si putovao gradovima i selima liječeći sve zaraze i bolesti. 
Po Tvojoj zapovjedi bolesnici, su ozdravljivali. Dođi nam sada upomoć, usred globalnog širenja koronavirusa, da bismo iskusili Tvoju iscjeljujuću ljubav.
Ozdravi one koji su oboljeli od virusa. Neka obnove svoju snagu i zdravlje putem kvalitetne medicinske pomoći.
Izliječi nas od našega straha koji sprječava suradnju između naroda i pomoć među susjedima. 
Izliječi nas od naše oholosti koja nas uvjerava da smo nedodirljivi za bolest koja ne poznaje granice.
Isuse Kriste, Liječniče svih ljudi, ostani uz nas u ovim vremenima nesigurnosti i tuge. Budi uz one koji su umrli od ovoga virusa. Neka počivaju zajedno s Tobom u vječnom miru. 
Budi uz one obitelji čiji su članovi oboljeli ili umrli. Dok se brinu i tuguju, obrani ih od bolesti i očaja. Neka upoznaju Tvoj mir.
Budi uz liječnike, medicinske sestre, znanstvenike i sve medicinske stručnjake koji nastoje izliječiti i pomoći onima koji su oboljeli i koji se izlažu riziku pomažući drugim. 
Neka prihvate Tvoju zaštitu i mir.
Budi uz vođe svih naroda. Daj im viziju da djeluju u milosrđu i istinskoj brizi za dobrobit ljudi kojima služe. Daj im mudrosti da ulažu u dugoročna rješenja koja će pomoći ljudima pripremiti se ili spriječiti buduće epidemije. 
Neka upoznaju Tvoj mir dok međusobno surađuju da bi ga postigli ovdje na Zemlji.
Isuse Kriste, čuj nas i izliječi nas.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja