Fr. Jure Josipović na YouTube kanalu Pod Smokvom iznio je nekoliko važnih činjenica o sv. Evagriju Pontskom i njegovom nauku o osma demona ili napasti.

Crkva nam daje ovo vrijeme kao vrijeme milosti, jednostavnije rečeno vrijeme koje možemo iskoristiti da nam bude na dobrobit naše duše, da nam bude na dobrobit našeg spasenja.

Fr. Jure Josipović pozvao je da kroz ovo korizmeno vrijeme prođemo kroz osam koraka u prepoznavanju naših slabosti i grijeha, ali i napasti koji nas napastuju i koje nam žele uzeti milost i prisutnost Božju u našem srcu.

„Sigurno dobro znamo za sedam glavnih grijeha i vjerujem da svaki od vas i kada preispituje svoju savjest, preispituje kroz sedam glavnih grijeha. I to su rezultati naših neurednih življenja, naših neurednih misli i naših padova. Naše srce je jedan utvrđeni grad u koji sedam glavnih grijeha želi upasti kao neka banda koja uništava taj grad. I kad preispitujemo našu savjest preispitujemo gdje su ušli ti grijesi i uništili naše srce, utvrde našeg srca“, rekao je.

Sveti Evagrije Pontski, pustinjak koji je živio u egipatskoj pustinji u četvrtom stoljeću pokušava nam dati odgovor da postavimo stražu tamo gdje horde tih razbojnika i bandi pokušavaju upasti, u naš grad, u naše srce. Želi nam reći da je svaki grijeh jedan od loših načina mišljenja i gledanja na stvarnost. I on to u svom nauku zove „Nauka o osam demona“ ili osam zlih misli. O osam napasti koje napastuju naše srce i pokušavaju ući tamo gdje mi donosimo odluke i da krivo donesemo odluku i da krivo u konačnici nešto izaberemo. Važno je znati postaviti stražu i paziti na ono usmjerenje odakle dolaze napasti koje žele uništiti moje i tvoje srce.

Sveti Evagrije Pontski

Živio je u četvrtom stoljeću i bio je đakon. Bio je dobar propovjednik. Imao je dva turbulentna razdoblja, situacije u svom životu koje su ga oblikovale kao nekoga tko se povukao u pustinju i tamo živio i proživljavao svoj odnos s Bogom. Prvi je pokušavao naglasiti kako to ljudi koji se povlače u pustinju pokušavaju živjeti svoj odnos s Bogom, koje su im najveće zapreke, gdje su prepreke i koje su dobre stvari. Pokušao je to pisati u svome nauku kojeg mi danas čitamo.

Oblikovao je nauku koja se zove „Nauka o 8 demona ili 8 zlih misli“. Isprepleteno koristi ta dva pojma u svojim pismima baš zbog toga što je nekad teško prepoznati i shvatiti odakle to napast dolazi je li to od vlastite grešne napasti ili zlog duha. U svakom slušaju ili od moje grešne naravi ili zlog duha napast dolazi kroz ljudsku misao i želi uroditi nekakvim plodom.

Ljudsku dušu podijelio je na tri dijela, razlikovao ju je kao jedan požudni pokret duše, kao jedan impulzivni pokret i kao razumski pokret duše koji čovjeka razlikuje od svega drugog stvorenoga. Kako je podijeljena ljudska duša tako je on poredao napasti koje žele uvesti čovjeka u grešnost.

Demon proždrljivosti

Na početku videa fr. Jure Josipović istaknuo je: “Evagije Pontski je govorio da sve polazi od demona zle misli, napasti proždrljivosti. To je prva napast, prvi demon kojega Evagrije spominje u svom nauku. Govori kako su Adam i Eva proždrljivo sagriješili i da na isti takav način čovjek započinje “svoju avanturu” s grešnim životom”.

Proždrljiv čovjek gleda na sve ono što je Bog stvorio, ne sa zahvalnošću, nego kao jednu veliku stvar koju treba proždrijeti.

Nadalje, pojasnio je kako proždrljiv ne znači samo onaj čovjek kojega vidimo da puno jede ili pije, nego “proždrljiv može biti i onaj čovjek koji u duhovnosti želi nekakvu spoznaju, nekakvu atrakciju i slatkoću”. “Proždrljiv može biti čovjek i na emocionalnoj razini samo čeka da mu se zahvali, hrani ranjenu emocionalnost na takav način. Proždrljiv čovjek gleda na sve ono što je Bog stvorio, ne sa zahvalnošću, nego kao jednu veliku stvar koju treba proždrijeti. To je upravo srž te proždrljivosti i te napasti koja nas želi upravo usmjeriti da na takav način gledamo na stvarnost kao nešto što pripada nama i samo ono što mi možemo iskoristiti je dobro, a što ne možemo iskoristi nije dobro. Proždrljivost rađa sljedeću misao koja je nečistoća”, poručio je

Demon nečistoće

Govoreći o demonu nečistoće naglasio je kako nitko ne može upasti u ruke demona nečistoće tko prethodno nije pao u ruke demona proždrljivosti. “Čovjek koji nečisto gleda je onaj čovjek koji već sad gleda na drugu osobu kao nekoga koga treba proždrijeti. Nečistoća se zato ne koristi samo u seksualnom nečistom smislu da se nekoga iskorištava samo za svoju ugodu, ali nečisti možemo biti u svakom onom trenutku i pasti pod napast demona nečistoće ako gledamo na drugoga čovjeka kao sredstvo ostvarenja vlastitog cilja. Koristim drugoga, proždirem drugoga samo da svoj nekakav vlastit cilj, vlastiti uspjeh postignem na košt i na teret nekoga drugoga”, istaknuo je.

Demon pohlepe

Fr. Jure Josipović pojašnjavajući demon pohlepe istaknuo je da je to sinteza, rezultat i nečistog gledanja na stvarnost i proždrljivog gledanja na stvarnost. Osvrćući se na Evagrijev nauk naglasio je kako on opisuje ovaj demon pohlepe kao nešto što drži čovjeka u zatočeništvu. “Požuda, nečistoća i proždrljivost žele odmah ostvariti svoju ugodu i pohlepa kao sinteza, kao rezultat jednoga i drugoga upravo je pohlepna zato što želi ispuniti se tu i sada. Kršćanstvo je svjesno toga da se ne možemo ispuniti u ovome svijetu da je ovaj svijet kratak i da će se u konačnici sva naša očekivanja ispuniti u Bogu”, dodao je.

“Demon pohlepe je onaj koji zgrće sebi bogatstvo jer želi već tu ispuniti, ostvariti samoga sebe, premda je to nemoguće učinit u ovome svijetu”, dodao je.

Demon srdžbe

Istaknuo je kako je demon srdžbe izravni rezultat prethodne napasti i dodao. I ovdje govorimo o impulzivnom pokretu duše. “Razlika je u tome što požudni pokret duše prepoznaje nekakav predmet, nešto do čega želi doći, primjerice napast proždrljivosti prepoznaje nešto što treba proždrijeti, a tada svojevrsne zapreke koje stoje na putu između čovjeka i toga predmeta koje čovjek želi proždrijeti otklanja čovjek pomoću tog voljnog, odnosno, impulzivnog dijela duše. Taj impulzivni dio duše odgovoran je za to da čovjek otkloni prepreke do predmeta kojega želi proždrijeti”, rekao je.

Specifičnost napasti srdžbe je što želi probuditi jednu nepravednu ljutnju, srdžbu zato što čovjek ne može posjedovati ono što su mu prethodne napasti pokazale da treba posjedovati.

Govoreći o prvoj napasti koja napada impulzivni dio duše rekao je: “Ta prva napast upravo je demon srdžbe koja nam želi ukazati na to da nije čovjek uvijek u stanju ispuniti sve želje koje mu bude i napast nečistoće i napast proždrljivosti i pohlepe”.

“Specifičnost napasti srdžbe je što želi probuditi jednu nepravednu ljutnju, srdžbu zato što čovjek ne može posjedovati ono što su mu prethodne napasti pokazale da treba posjedovati”, zaključio je.

Demon žalosti

Na početku videa istaknuo je da je demon žalosti rezultat demona srdžbe, ali i kulminacija svih onih prethodnih napasti. “Demon žalosti je specifičan zbog toga što rađa čovjeku frustraciju zbog toga što nije mogao živjeti grešno. Žalostimo se u životu često opravdano što nam se nešto loše dogodilo u životu ili zbog toga što netko umre, ali to nije smisao demona žalosti. Zla misao demona žalosti je da se čovjek žalosti zbog toga što nije u stanju živjeti grešno”, rekao je.

Demon acedije

Rekao je kako ovog demona često prevodimo i shvaćamo kao demona lijenosti i dodao: “Jednostavno čovjek pod utjecajem ove zle misli ne želi činiti i vršiti volju Božju. Demon acedije je toliko kompliciran jer se u tom demonu isprepleću sve one prethodne napasti”.

Demon acedije ne želi suočiti čovjeka sa stvarnošću da živi i postoji u sadašnjem trenutku

“Demon acedije želi prevariti pustinjaka da neprestano gleda kroz prozor svoje ćelije, da čezne za nečim, a da ne vidi da već mnoge stvari može učiniti u svojoj ćeliji. To je kao fatamorgana u pustinji. Ukazuje nam nešto, pokazuje nam nešto što bi čovjek želio i volio vidjeti, a zapravo to ne čini. Demon acedije ne želi suočiti čovjeka sa stvarnošću da živi i postoji u sadašnjem trenutku”, zaključio je govoreći o demonu acedije.

Demon taštine

Pojasnio je da ovaj demon napastuje čovjeka kao čovjeka dok prethodi napastuju čovjeka zbog njegovog osjetilnog dijela duše. “Ovaj demon napastuje razumski dio čovjeka jer svaki od nas želi živjeti u skladu s ljudskom naravi, odnosno rasti u vrlinama, rasti u onim dobrim svakodnevnim stvarima, onima koje nas ispunjaju kao ljude. I to je živjeti vrlinama, a suprotnost tome je živjeti nekakvu manu, odnosno naviknuto činiti nekakve radnje koje su loše”, pojasnio je.

Dosta je važno za nas kršćane živjeti ponizno pa makar i onda kada zaista neke stvari izvanredno i dobro radimo. I to je ono što sprječava da demon taštine raste skupa s vrlinama

Naglasio je da Evagrije ovaj demon taštine povezuje s farizejima koji čine sve samo da ih ljudi vide i zbog toga je demon taštine perfidan jer raste kao otvorni bršljan skupa s vrlinama. “Dosta je važno za nas kršćane živjeti ponizno pa makar i onda kada zaista neke stvari izvanredno i dobro radimo. I to je ono što sprječava da demon taštine raste skupa s vrlinama”, rekao je.

Demon oholosti

Kazao je kako ovaj demon želi pokazati čovjeku kako mu nije Bog potreban u životu i da se može bez milosti Božje. “Poniznost jest u tome što čovjek shvaća da čak veliki uspjesi i velike mogućnosti čovjek radi i čini s Bogom i zato što mu Bog pomaže i što s Bogom skupa surađuje s čovjekom”, dodao je.

Fr. Jure Josipović istaknuo je kako ovaj demon oholosti želi ukloniti Boga iz čovjekove duše. “Demon oholosti čini čovjeka samim i tada mu se ostali demoni smiju. Čovjek je zapravo smiješan u duhovnom životu bez Boga”, zaključio je.