Kad nas netko naljuti to nam zaista “ide na jetra”!

Kad smo ljuti, dolazi do zastoja u radu jetre. Odatle ‘izraz’ “ide mi na jetra” ili “ždere mi jetru”. Zašto za nešto što nas ljuti ne kažemo da nam oštećuje bubrege ili pluća? Očigledno vjekovna prirodna mudrost zna ono što zna tradicionalna medicina: osjećaj ljutnje onemogućava normalan rad jetre koja je izuzetno značajna za čišćenje naše krvi. Ako je jetra blokirana ljutnjom, otrovani smo! Kako dišemo kad smo tužni? Duboko i opušteno? Ma kakvi, prije bi se moglo reći da tada dišemo kao riba…

Zašto kažemo da nas tuga „guši”

Slično se događa kada osjećaj žalosti (tuge) sabotira ispravan rad naših pluća – drugog organa zaduženog za detoksikaciju. Kako dišemo kad smo tužni? Duboko i opušteno? Ma kakvi, prije bi se moglo reći da tada dišemo kao riba – plitko i u grču. Zato nije slučajno što kažemo da “nas je spopala i stisla tuga” ili da osjećamo da nas “tuga guši”. Tuga neposredno utječe na disanje i debelo crijevo i zato tada dišemo plitko i imamo poteškoće s probavom (zatvor). Posljedice: u tijelu se zadržavaju otrovi koje nismo izbacili disanjem i/li stolicom. Krv ne dobiva dovoljno kisika i u njoj se zadržava previše ugljičnog dioksida. To kiseli naš organizam i sprječava prijenos određenih hranjivih sastojaka što može čak tjerati neke stanice da se prilagode djelovanju bez kisika (tako nastaju stanice raka). Na bubrege i mokraćni mjehur najviše utječe strah. Poznati su nam ‘izrazi’: “od straha se smrzao” ili “problijedio”…

Na bubrege i mokraćni mjehur najviše utječe strah.

Zašto se od straha “smrznemo” ili “problijedimo”

I bubrezi, treći organ za detoksikaciju, su pod jakim utjecajem osjećaja. Na bubrege i mokraćni mjehur najviše utječe strah. Poznati su nam ‘izrazi’: “od straha se smrzao” ili “problijedio”. To se događa kada se bubrezi zbog straha odjednom skvrče, i dođe do zastoja u filtriranju i čišćenju krvi. Posljedica: poremećaj cirkulacije, zbog čega su nam ruke i noge hladne. Što strah traje duže, posljedice su teže. Bubrezi kontroliraju i mišiće koji stežu vrat mokraćnog mjehura i čmara. Ako su blokirani od straha, dolazi do njihova popuštanja i nemogućnosti kontrole sfinktera (mišića stezača) i ispuštanja stolice i mokraće. Kada smo zabrinuti, probavni organi u grču i ne mogu obaviti svoj zadatak. Zato i najkvalitetnija hrana može postati u tijelu otrov…

Kada smo zabrinuti, probavni su nam organi u grču

Brige nas truju izravno. Taj osjećaj pogađa prvenstveno našu probavu – želudac, slezenu i gušteraču. Često se čuje da netko “od brige ima grčeve”. Činjenica je da su, kada smo zabrinuti, probavni organi u grču i ne mogu obaviti svoj zadatak. Zato i najkvalitetnija hrana može postati u tijelu otrov jer se neispravno prerađuje a počinje i vrenje u probavnom sustavu i hrana zaostaje u zgrčenim organima. Zato umjesto dobro sažvakane hrane obrađene s kiselinom i enzimima, u naše crijevo dolazi poluprobavljena hrana koja je izvanredna podloga za patogene organizme i njihove otpadne proizvode koji nas ubrzano truju. Sada nam je jasnije zašto je ovih pet otrovna temelj za većinu bolesti koje danas poznajemo.

Brige nas truju izravno.

Pohlepni ljudi zaista imaju „tvrdo srce”

Otrovnost pohlepe vidimo u svakodnevici; u svjetskim i domaćim događajima… Za pohlepne ljude kažemo da su “tvrda srca” i to je veoma točan opis. Pohlepa, naime, pogađa srce i tanko crijevo. Želja za sve većim i većim bogatstvom očituje se aritmijama i nepravilnostima u radu srca. Pohlepa uspješno izaziva i sve ostale već spomenute osjećaje. Tko neprestano živi u strahu da bi mu mogli nešto oduzeti, da će propasti, ili se opterećuje time kako bi mogao steći još više, veoma brzo počne doživljavati i druge spomenute osjećaje. “Vječito tužni” zadobiju kronične poteškoće s disanjem; “vječito zabrinuti” – poteškoće s probavom… Sada nam je jasnije zašto je ovih pet otrova temelj za većinu bolesti koje danas poznajemo. Naravno, osjećaje ne treba izbjegavati – oni nisu znak slabosti, i ako ih potiskujemo, možemo samima sebi nanijeti bol – no ne smijemo im se također ni prepuštati, jer kada se stalno ponavljaju i neprekidno pogađaju određene organe, stvaraju slabu točku (med. “locus minoris”) koja je tada prijemčijiva i za druge, opipljivije poteškoće s organima.

Sada nam je jasnije zašto je ovih pet otrova temelj za većinu bolesti koje danas poznajemo.

Tako “vječito tužni” zadobiju kronične poteškoće s disanjem (astma, bronhitisi); „vječito zabrinuti“ – poteškoće s probavom; “uvijek ljutiti i razočarani” – poteškoće s jetrom; “stalno uplašenima” posijedi kosa, imaju poteškoće s organima za reprodukciju, poteškoće s cirkulacijom, upale mokraćnih organa itd. Za svaki osjećaj postoji lijek “Biblijska ljekarna”. Kad se sljedeći put pojavi neki od ovih osjećaja, posegnite za Božjom riječju.

Ljutnja: “Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom … ne dajte mjesta đavlu.” (Ef 4,26.27) Tuga: “On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.” (Ps 147,3)  Strah: “Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.” (Iz 41,1) Zabrinutost: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.” (Fil 4,6.7) “Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.” (1 Pt 5,7) Pohlepa: “Pazite i čuvajte se od svake lakomosti! Ako tko i obiluje, njegov život nije ipak osiguran njegovim imanjem.” (Lk 12,15) “Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.” (Knjiga Postanka 4,7)

Izvor: Book.hr