Žalosti me činjenica da zaboravljamo na bit i smisao sakramenata te ih polako pretvaramo u puke običaje. Kao što sam nedavno navela da smo sakrament krštenja pretvorili u nešto izvanjsko i materijalno, usudila bih se reći da smo kod ženidbe otišli još korak dalje. Ponekad mi se čini da su jedini razlozi za vjenčanje u crkvi mladencima lijepe fotografije ili ispunjavanje želje roditeljima i obitelji.

Nerijetko čujem komentare mladenaca ili uzvanika prije nego krenu prema crkvi ‘ma samo da to prođe‘ ili ‘neka i to obavimo pa možemo biti mirni‘. Što potvrđuje i činjenica da velik broj uzvanika ostane negdje po gradu dok kako oni kažu ‘prođe vjenčanje‘.

Ponekad mi se čini da su jedini razlozi za vjenčanje u crkvi mladencima lijepe fotografije ili ispunjavanje želje roditeljima i obitelji.

Reći ‘samo neka vjenčanje prođe‘ znači nepoznavanje biti sakramenta ženidbe, u konačnici nepoznavanje Boga i njegove namisli za muškarca i ženu. Zajedno s Benediktom XVI. možemo reći: “Sakrament ženidbe, dakle, nije izmislila Crkva, on je stvarno ‘su-stvoren‘ s čovjekom kao takvim, kao plod živosti ljubavi, u kojoj se muškarac i žena uzajamno pronalaze, te tako pronalaze i Stvoritelja koji ih je pozvao na ljubav”.

Sakrament ženidbe

Katekizam Katoličke Crkve definira bračni savez ovako: “Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva” (čl. 1601). Brak je sakramentalno valjan ako su obje strane krštene i slobodno daju svoj pristanak.

Vjenčanja u crkvi polako nam postaju teret za novčanik i opterećenje za dušu kao da s prisilom sklapamo sakrament.

Zašto smo onda vjenčanje sveli na ceremoniju, usudila bih se reći na paradu? Vjenčanja u crkvi polako nam postaju teret za novčanik i opterećenje za dušu kao da s prisilom sklapamo sakrament.

Jako se primjećuje razlika na vjenčanju onih supružnika koji znaju zašto su tu, koji znaju zašto izriču svoju privolu, koji uistinu srcem i dušom izriču zakletvu na križu, od onih koji su tu reda radi. Usudila bih se reći da se kod ovih drugih osjeti da nedostaje “ono nešto”, nedostaje dubina, nedostaje istinsko predanje pred Bogom, iako izvana sve izgleda isto, iako izgovaraju iste riječi i ponavljaju iste geste, nešto nedostaje.

Nema ništa ljepše nego prisustvovati vjenčanju gdje muškarac i žena svoju ljubav temelje i upravljaju jedinoj istinskoj Ljubavi.

Nema ništa ljepše nego prisustvovati vjenčanju gdje muškarac i žena svoju ljubav temelje i upravljaju jedinoj istinskoj Ljubavi. Stoga, ovaj članak jest poziv svima vama da posložite prioritete u životu, poziv da gledajući u Gospodina gradimo i svoje odnose.

Ceremonija ili “nešto” više

Vjenčanja nam polako postaju kopije holivudskih filmova te tako tražimo dopuštenje za kojekakve ukrase, glazbu, čine, a ne poznajmo jedini i pravi smisao sakramenta ženidbe, a to je savez muškarca i žene pred Bogom.

Za bolje razumijevanje doličnog slavlja sakramenta ženidbe donosimo dio iz Okružnica o slavlju sakramenta kršćanske ženidbe koju je izdala Mostarska biskupija.

Mjesto slavlja – Mjesto slavlja sakramenta crkvene ženidbe jest župna crkva, osim ako iz opravdanih razloga biskup ili mjesni župnik drugačije ne odrede (kan. 1118 – § 1.).

Sveta ispovijed – Valja potaknuti mladence i kumove da pristupe sakramentu ispovijedi.

Dostojanstvo obreda i mjesta – Slavitelju, mladencima i svim suslaviteljima nalaže se da poštuju dostojanstvo obreda i mjesto slavlja. Stoga će se uvijek voditi računa:

– da se u crkvu ne unosi ništa što ne priliči dostojanstvu mjesta i svetih obreda: zastave, alkohol, glazbala i slično.

– da kićenje crkve bude izraz ljubavi i zahvalnosti Onomu od koga blagoslov traže, a ne izraz materijalne moći i prestiža. Obrednik upozorava da se „kod vjenčanja ne poklanja nikakva posebna pažnja privatnim osobama i njihovu staležu, ni u obredima ni u vanjskom raskošju“ (br. 10).

– da odijelo bude izraz unutarnjega duhovnog raspoloženja, a ne tjelesnoga pokazivanja i zavođenja;

– da prije, za vrijeme i nakon slavlja u crkvi vlada molitveno ozračje, a ne da se pretvori u prostor glasna, a često i neukusna razgovora i dobacivanja;

– da pjevanje bude sukladno liturgijskim propisima;

– da kamermani i fotografi poštuju dostojanstvo obreda i mjesta; da ne ulaze u prostor oltarišta, ne okreću leđa oltaru i Presvetomu, da svjetlosno i zvučno ne ometaju slavlje;

– da se u samoj crkvi ne obavljaju čestitanja u kojima se zaboravi svetost mjesta;

– da se izbjegavaju, a u crkvi i pred samom crkvom zabrane, svi običaji koji u sebi nose poganske ili svjetovne elemente: posipanje rižom, cvijećem, papirićima, laticama i tomu slično;

– da u prostoru oko crkve, crkvenom dvorištu i parkingu vlada mir kako se ne bi ometalo slavlje u samoj crkvi.

Koliko smo se odmaknuli od gore navedenog?

Što ženidba nije?

Ženidba nije običaj, a nije ni ono što treba što prije proći kako bi nastavili sa zabavom. Nije ni prekrasno uređena crkva, ni što bolje ‘ulovljena’ fotografija. Ženidba nije što emotivnija glazba, a ni što skupocjenija odjeća.

Ženidba nije što emotivnija glazba, a ni što skupocjenija odjeća.

Ženidba je ‘prvi sakrament koji je Bog ustanovio već u stvaranju. To je sakrament Stvoritelja svemira, stoga je upisan upravo u ljudsko biće‘ – kazao je Benedikt XVI.

Ona ne traje samo tih pola sata u crkvi nego jednom valjano sklopljena traje dok vas smrt ne rastavi.

Vraćanje na početak

Izgubili smo temelj i zato nam brakovi sve više pucaju, u svemu postajemo orijentirani samo na sebe i vlastite interese pa tako i u sklapanju ženidbe. Nikada nije kasno za preispitivanje motiva.

Dragi čitatelju/ice, zapitaj se zašto si baš s tom ženom, baš s tim muškarcem sklopio sakrament ženidbe, a ti koji/a se pripremaš za brak preispitaj sebe zašto to činiš, što tebi brak uistinu znači. Promisli je li te ta osoba s kojom se pripremaš za brak vodi bliže Bogu ili te od njega udaljuje. Sjeti se da vjenčanje u crkvi nije samo jedan određeni trenutak nego početak vašeg suživota, vašeg osobnog povjerenja i međusobnog predanja.

Promisli je li te ta osoba s kojom se pripremaš za brak vodi bliže Bogu ili te od njega udaljuje.

A ti dragi uzvaniče, drugi put nemoj odsjesti za vrijeme vjenčanja u nekom kafiću, čekajući da sve to prođe, nego dođi u crkvu i svjedoči tom uzvišenom sakramentu, sakramentu ženidbe.