"Dok su neki tražili informaciju privatne poliklinike došli su i do cjenika u kojemu se između ostalog tako lako može pronaći i cijena jednog pobačaja ili po njihovom prekida trudnoće. Ajme, žalosti! Ostajući bez daha dok sam gledala isto, ne mogu doći sebi koliko košta život jednog djeteta", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama. U nastavku pročitajte njezino promišljanje u cijelosti.
S djecom često imamo priliku slaviti život. Da, život. Dan kad smo darovani roditeljima i svijetu. Kako je to veličanstveno. Jedno novo biće došlo da pridonese i obogati svijet svojom dragocjenom ljepotom.
Svaki trenutak je bio nova prilika za biti bolja i naučiti živjeti život na ispravan način.
Tako mi u vrtiću svaki rođendan čekamo i odbrojavamo po nekoliko dana. Pa i ono vrijeme kad je nama odgajateljicama rođendan. Kako je djeci to važno. Koliko se oni raduju i s užitkom spremaju crtež ili neki drugi dar. A koliku tek u meni probudi zahvalnost i radost jer ih imam. Jer mogu biti dijete među djecom. Jer mi je darovan život. Jer je Gospodin u svaki trenutak moga života ulio obilje milosti i učio me putu svome. I onda kad su mi cvjetale ruže i kad sam hodala po trnju. Svaki trenutak je bio nova prilika za biti bolja i naučiti živjeti život na ispravan način. I kad sam ustajala i padala. Vraćala se i stajala. Hodala i spoticala. Radovala se i žalovala. I onda kad sam mislila da ću bolje sama pa udarala od zidine i kad sam se trudila i pouzdavala u Božju providnost i sigurnost pa koračala hrabrija i snažnija.
Osjećajući ovo dana neizmjernu zahvalnost za sve što mi je Gospodin u životu darovao, pogotovo djecu s kojima sam oživjela svoj duh iskrene i čiste radosti i sreće čula sam i nešto što me posebno pogodilo. Dok su neki tražili informaciju privatne poliklinike došli su i do cjenika u kojemu se između ostalog tako lako može pronaći i cijena jednog pobačaja ili po njihovom prekida trudnoće.
Ajme, žalosti! Ostajući bez daha dok sam gledala isto, ne mogu doći sebi koliko košta život jednog djeteta. Jedne prilike za radost koju daju. Jedne prilike za zahvalnost. Jedne prilike za učiniti čudo u svijetu. Jedne prilike za ljubav. Mizerija. Bijeda. Jad. Očaj. Praznina.
Ostajući bez daha dok sam gledala isto, ne mogu doći sebi koliko košta život jednog djeteta.
I nakon učinjenog opet isto. PRAZNINA! Misleći da se riješio problema ostaju bijeda, jad i očaj. I tako do smrti. Priznali ili ne priznali. A slušaj ovo! Poslije toga što sam čula i što me duboko u srce dirnulo pitam djecu na čemu bi oni mogli zahvaliti Isusu?! Prvo dijete koje se javilo reklo je: „Zahvalio bih mu na životu.“ Pametnom dosta. Tko smo mi da sudimo i životu presuđujemo!
Daruj nam da svoj život i život onoga pored nas gledamo kao dragocjeni biser koji može osvijetliti najveću tamu i donijeti iskru svjetlosti i biti svjedočanstvo Božje ljubavi među nama ljudima.
Krvi Kristova, očisti, brani, ispuni svaku poru našeg bića. Daruj nam da svoj život i život onoga pored nas gledamo kao dragocjeni biser koji može osvijetliti najveću tamu i donijeti iskru svjetlosti i biti svjedočanstvo Božje ljubavi među nama ljudima. Zahvalna na djeci i osobama koje su meni iskra nesebične ljubavi i beskrajne radosti.