‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremila je za Radiopostaju Mir Međugorje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova. U nastavku prenosimo njezino promišljanje.

Često osjetim u svom životu kako stagniram, padam, a doživim i poneku veću ili manju krizu s vremena na vrijeme. Od sebe pobjeći ne mogu, no, ono štomi istinski pomaže u tim trenucima je Božja Riječ. Nisam sama.

Kad vidim da se nešto događa u mojoj nutrini, a ne znam točno što – sjetim se prispodobe o sijaču, razmišljam, molim i pitam se: „Kakav je danas Bože teren mog srca? Poznajem li ja uopće tu zemlju, kako ju obrađujem? Kako primam sjeme Tvoje Riječi?

Da li je moje srce danas kamenito hladno tlo zatvoreno za tebe i za mog bližnjeg, srce koje ne može ili ne želi oprostiti? Oprost drugima i sebi meni uopće nije lagan, ali je tako potreban jer želim živjeti u slobodi. Dođi Duše sveti…samo ti možeš preobraziti sve kameno u meni. Da li je poput zemlje na kojoj ima mnogo trnja…trnja mojih pobrkanih prioriteta, ispraznosti i vlastitih interesa? Trnje koje guši moju čežnju Bože za tobom. Dođi Duše Sveti…oslobodi me trnja zla i ovog svijeta koji me odvlači od tebe.

Ili dopuštam da Riječ Božja padne negdje usput u moje srce pa se na brzinu oduševim, ali te još brže i zaboravim? Dođi Duše Sveti, moje je srce zaista potrebno obraćenja.

Istina, prepoznajem se više slabom i grešnom nego dobrom…ali sam tako sretna i zahvalna na svem dobrom, na lijepom.

Ali vidim i toliko toga dobrog i lijepog u mom životu. Istina, potrebno je puno milosti i truda da bi zemlja mog srca bila i ostala plodna. Istina, prepoznajem se više slabom i grešnom nego dobrom…ali sam tako sretna i zahvalna na svem dobrom, na lijepom. Tog stvarno ima tako puno u mom životu.

A iznad svega sam ti Bože zahvalna jer ne gledaš na rezultate, na uspjehe, na kvalitetu zemlje mog života nego me jednostavno voliš, prihvaćaš, pomažeš i nikad ne odustaješ. To znati, iskusiti i osjećati…to je sve. S tobom preskačem zidine.