Današnji evanđeoski odlomak koji smo čuli nastavak je Isusovog govora u prispodobama o kraljevstvu Božjem. Isus nastavlja svoj govor u prispodobama ne bi li što bolje približio svojim slušateljima poruku o kraljevstvu Božjem. Tako na pomalo neobičan način, a opet jasno i jednostavno, svojim slušateljima približava sliku tajanstvene stvarnosti kraljevstva Božjega. U tom smislu, evanđelje danas donosi tri kratke prispodobe: o skrivenom blagu, o dragocjenom biseru i o ribarskoj mreži punoj riba.

Tim prizorima iz svakodnevnog života, koji su bili vrlo bliski njegovim suvremenicima, Isus im želi približiti svoju poruku. Tako je tema današnjeg evanđeoskog odlomka koncentrirana na kraljevstvo Božje, o kojem Isus govori kroz tri kratke prispodobe. Sve one imaju nešto skriveno, tajnovito, nešto što se ne vidi odmah, a što svojom vrijednošću dolazi do izražaja tek kasnije. Ono što im je također zajedničko jest činjenica da nakon razotkrivanja onoga što je skriveno nastaje velika radost.  Upravo to je radost na koju Isus ukazuje svojim slušateljima koristeći ove slike i prizore iz svakodnevnog života, a to je radost zbog Božje blizine, zbog blizine kraljevstva Božjega.

 Isus ne pravi razliku među ljudima! 

Iz spomenutih prispodoba vidljivo je da kraljevstvo Božje nije daleko od nas, ne treba ga daleko tražiti. Štoviše, ono je u našoj blizini, samo ga je potrebno tražiti i otkriti. Isus ne želi reći da trebamo promijeniti mjesto svoga stanovanja ili pak svoje radno mjesto i ići u potragu za kraljevstvom Božjim. Potrebno je obavljati svoj posao ili vršiti poziv na koji smo pozvani u mjestu u kojem živimo, ali činiti to na najbolji način što možemo i znamo.

Isus ne pravi razliku među ljudima, on želi ukazati na to da je sporedno i nevažno jesam li trgovac, ribar, liječnik, profesor ili nešto drugo. Važno je kako nešto činim, kako svjedočim, kakva je kvaliteta moga rada i moga svjedočenja. Uočavamo, dakle, da kraljevstvo Božje nije, prostorno gledano, dakako od nas. Ono je tu, među nama, samo ga je treba potražiti, prepoznati i otkriti. 

S druge pak strane, iz prispodoba je vidljivo da kraljevstvo Božje nije nešto što bi bilo vremenski daleko. Nitko od osoba iz prispodobe ne oklijeva, ne odugovlači i ne premišlja puno što da učini, nego se odmah usredotočuje na ono što je bitno i dragocjeno. Svi, dakle, žurno i hitro djeluju. U sve tri prispodobe uočavamo da nakon traganja i nakon što otkriju ono što je skriveno, a dragocjeno, svi odmah poduzimaju daljnje korake kako bi to postigli, jer je dragocjenije od svega onoga što imaju.

Isus nas poziva u svoju blizinu, na izvor te Božje ljubavi! 

Znaju prepoznati i znaju izabrati ono što je vrijedno i što u sebi ima neprocjenjivu i neprolaznu vrijednost i za tim teže ostavljajući ono što imaju. Iz ovoga je jasno da kraljevstvo Božje od nas zahtijeva i potpunu odlučnost. Pozvani smo tražiti onaj dragocjeni biser riječi Božje i prepoznati ono što je važno u našem životu. 

Slika koju donosi današnji evanđeoski odlomak odnosi se i na nas vjernike i naš odnos prema Bogu. I nama Isus navješćuje kraljevstvo Božje, koje je besplatan Božji dar čovjeku, ali taj dar pretpostavlja i očekuje ljudsku suradnju. Suradnja ne može biti polovična, samo potpuna. Od nas se traži odlučnost u suradnji s Bogom; ona ne može biti polovična, baš kao što ni mi ne možemo biti polovični vjernici.

I nama Isus ovim prispodobama želi skrenuti pozornost da naučimo prepoznavati u svakodnevnom životu ono što je vrijedno, što je neprolazno. Riječ Božja nas i danas potiče da uvijek iznova tražimo i otkrivamo neprocjenjivost dara Božje ljubavi, bogatstvo Božje ljubavi, veličinu Božjeg milosrđa. Isus nas poziva u svoju blizinu, na izvor te Božje ljubavi.

I upravo to je izvor one prave, istinske radosti, za koju se isplati sve žrtvovati i za koju se isplati živjeti. Čovjek današnjice zaokupljen svojim brigama i problemima koji ga pritišću, kao da se zaboravio radovati, a pozvani smo tražiti pravu i istinsku radost. Upravo zajedništvo s Bogom izvor je prave radosti i snage za svakodnevni život. Neka naše zajedništvo s Bogom bude uistinu izvor milosti, radosti i snage u svakodnevnom životu za svakoga od nas ponaosob i za čitavu zajednicu. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed dr. sc. Antuna Japundžića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.