On potvrđuje da se doista uvijek možemo radovati, ali samo ako se radujemo u Isusu Kristu. To znači da naša radost prvenstveno ovisi o našoj slici Boga i o tome kako se s Njim odnosimo u svim događajima našeg života, piše Catholic Exchange.

Ne možemo imati istinsku i trajnu radost bez odgovarajuće slike Boga, one koja je dovoljno snažna i učinkovita da utječe na naše izbore i stavove u životu.

Prorok Sefanija daje nam snažnu sliku Boga koja bi trebala biti izvor naše neprekinute radosti u ovom životu (Sef 3, 14-18).

Hod za život Sisak i Osijek/Foto:Hod za život

1. Bog je Bog radosti. On se raduje svome narodu čak i u njihovoj nevjeri jer oni i dalje ostaju Njegov narod: „On će se radovati tebi pun veselja!“ Radost Gospodnja traje dovijeka. To ne ovisi o vjernosti ili nevjerstvu Njegovog naroda.

2. Bog čini sve kako bi prenio svoju radost svom narodu. On im oprašta sve grijehe: „Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio!“ On im daje novi početak i ne uzima u obzir njihove prošle neuspjehe. “Obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.“ Ne moraju izgubiti radost zbog prošlih kajanja.

3. Bog se približava svom narodu da bude s njim: „Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni Spasitelj!“ On se ni iz kojeg razloga ne odvaja od svog naroda. Njegova trajna prisutnost s njima trebala bi im donijeti radost.

U Isusu Kristu, Riječi koja je tijelom postala, ovaj Bog radosti uvijek je prisutan s nama. On se uvijek približava i čini sve da nam prenese svoju radost. Zbog toga nas On može uvjeriti da je Njegovo sjedinjenje s nama radi dijeljenja ove radosti, govoreći: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna!“ (Iv 15, 11)

Sveti Pavao je s uvjerenjem shvatio ovu istinu. Bog radosti tako mu je blizak čak i u zatvorskoj ćeliji. On se uvijek može radovati i pozivati ​​nas na to samo zbog blizine Boga radosti. Gospodin je blizu”, napisao je. Njegove riječi iz zatočeništva pokazuju nam da samo u Gospodinu Isusu možemo naći radost koja će zajamčeno trajati zauvijek, potpuno nas zadovoljiti i dati nam snage da se suočimo s kušnjama života.

Dakle, kako se možemo uvijek radovati u Gospodinu i ne moramo se zadovoljiti nestalnom i uvjetovanom radošću?

Prvo moramo ispitati našu sliku o Bogu i kako smo došli do takve slike. Ne možemo biti radosni kada Boga vidimo kao dalekog, bezbrižnog, moralno popustljivog, nesposobnog da nam pomogne, nemilosrdnog, kažnjavajućeg, odvojenog od naših boli i tuge. Kako se možemo nadati radosti kada Boga vidimo kao božanskog policajca koji jedva čeka da nas kazni za naše grijehe i neuspjehe?

Naša slika o Bogu mora proizlaziti iz svetih spisa i biti osnažena našim iskustvom Boga u svakodnevnom životu ako će nam biti izvor radosti. Također, mora utjecati na to kako se odnosimo prema drugima, tumačimo događaje i reagiramo na njih. Moramo se početi odricati svih pogrešnih slika o Bogu i moliti Boga da u nas utisne prikladnije slike o sebi.

Foto: Canva

Drugo, moramo izbjegavati postizanje zadovoljstva samo svjetovnim radostima. Kao što nam je Isus rekao: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara!“ (Mt 6,24). Ne možemo se nadati da ćemo doživjeti radost Gospodnju dok tražimo potpuno zadovoljstvo u svjetovnim radostima koje nas ostavljaju nezadovoljnima i razočaranima.

Okrećemo leđa Gospodnjoj radosti kada sve svoje nade polažemo u naša zadovoljstva, imovinu, slavu, ugled, udobnost, uspjehe, postignuća, sposobnosti itd. Stvoreni smo za radost koja nadilazi te stvari.

Treće, trebamo moliti za radost Gospodnju svaki dan u našem životu. Njegova ljubav je ta koja donosi ovu radost u naša srca. Stoga, otvaramo svoja srca Božjoj radosti kad god dopustimo Njegovoj milosrdnoj ljubavi da nas očisti od naših grijeha u sakramentu pomirenja.

Doživljavamo Gospodinovu radost kada dopustimo Njegovoj ljubavi da nas hrani u Euharistiji. Otvaramo svoja srca radosti Gospodnjoj kada se naše molitve prodube i dopuste nam da se povežemo s Njegovom ljubavlju prema nama.

Na kraju, trebamo činiti sve što možemo da se približimo Bogu radosti. Ako nam se Bog radosti približava kako bi nam dao svoju radost, ne bi li svi naši napori trebali biti usmjereni na približavanje kroz naše riječi i djela kako bismo primili Njegovu radost?

Budući da je „radost Gospodnja naša snaga“ (Neh 8,10), trebali bismo učiniti i izdržati sve kako bismo doživjeli ovu radost. Radi te radosti Gospodnje trebamo odbaciti svaki kompromis s grijehom ili sebičnošću i prigrliti sve ono što nas približava Bogu. Trebali bismo prije svega nastojati vršiti Njegovu volju kako bismo ušli u Isusovu radost.