Sveti Toma Akvinski iznosi ovu vrlo važnu tvrdnju: svaka osoba traži sreću. Ovo može izgledati kao izjava zdravog razuma. Međutim, onda se moramo zapitati: Zašto toliko ljudi, danas više nego ikada prije, otvaraju usta za ogovaranje, kritiziranje i osuđivanje, trpe očaj i tugu? Zašto? Mora postojati odgovor na prividnu “nesreću” tolikih, piše Catholic Exchange.

Odgovor na gornje pitanje mnogima bi se mogao učiniti više nego očiglednim, ali mora biti izrečen krajnjom jednostavnošću. Gore opisani nesretni ljudi svijeta jednostavno traže sreću na pogrešnim mjestima!

Zadovoljstvo i Sreća

Mnogi ljudi misle da je užitak sinonim za sreću, no to je tako daleko od istine. Doista, puno novca može kupiti puno užitka, izvan svake sumnje. Ipak, sav novac na svijetu ne može kupiti pravu sreću srca. (Čak su i Beatlesi imali pravo u svojoj klasičnoj pjesmi iz 60-ih — “Novac mi ne može kupiti ljubav!”)

Zapravo, mnogi vrlo bogati ljudi pate od nesreće. Ako je to slučaj, gdje onda možemo otkriti pravu sreću? Gdje se to može naći? U novcu? U zadovoljstvu? U kasinu i vinu? U seksu i pornografiji? U dominaciji moći nad drugima? U palačama milijunaša, jahtama i egzotičnim i skupim odmorima? Odgovor na sve navedeno je odlučno ne!

Gdje se onda i kada i kako može pronaći prava sreća, ako se ona uopće može pronaći?

Istinska sreća samo u Bogu

Sve do svoje 31. godine Augustin, jedan od najsjajnijih svetaca i otaca Latinske Crkve, tražio je sreću u zadovoljstvu i završio u potpunom razočaranju. Isprobao je seks, moć i razne filozofske misaone sustave. Ali ništa od toga nije zadovoljilo njegove najdublje čežnje, stvarne i iskrene žudnje njegova srca.

Ropstvo seksualnom užitku je mladog Augustina vezalo u lance, toliko da je jedna od njegovih molitvi bila: “Gospodine, daj mi čednost, ali ne još!” Mladi i strastveni Augustin je u dubini svog srca znao da to ne može zadovoljiti njegove najdublje čežnje; samo je Bog to mogao!

Konačno, nakon godina borbe i moralnih neuspjeha Augustin je kapitulirao; prepustio se poticajima Duha Svetoga i krstio ga je sveti Ambrozije u Milanu, uz njegovu majku svetu Moniku. U svom kapitalnom književnom djelu Ispovijesti, Augustin je ustvrdio ono što je središnja srž ovog kratkog članka: “O Gospodine, stvorio si nas za sebe, i nemirno je srce naše dok ne počine u Tebi .”
Eto ga! Istinska i vječna sreća može se pronaći samo u Bogu i samo u Bogu.