Da bi iskusili Božju milost i zaštitu, moramo imati jako duhovno vodstvo, svako jutro zahtijeva novi “Da” Bogu i “Ne” sebi, i nečastivom pored mene.
‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio je za Radio Mir Međugorje don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Prenj kod Stoca.
Bog želi da sudjelujemo u Njegovom životu, želi da budemo sjedinjeni s njim ali to zahtjeva velike napore, žrtvu. Nešto slično primjeru kojega nam je Isus ostavio kada želi objasniti rast u vjeri, nadi i ljubavi, ono malo, sitno, zrno gorušice koje treba izrasti u veliko stablo na kojemu će se ptice gnijezditi.
Taj proces je jako spor i zahtijeva upornost, svakodnevnu njegu. Nasuprot tome, neprijatelj nas voli odvraćati od te žrtve i napora kojega ulažemo i to nazivamo kušnjama. Ali kušnje su jako dobre!
Molitva svakoga dana, odupiranje napasti, težnja kreposnom životu, nošenje svojega križa s ljubavlju.
To je polagana, postojana, unutarnja borba protiv naših slabosti. Molitva svakoga dana, odupiranje napasti, težnja kreposnom životu, nošenje svojega križa s ljubavlju. Sve je to tako lako reći kad s druge strane vreba onaj koji je neprijatelj ljudskog roda… Đavao je tu, sigurno, ali za 99,99 posto nas koji nismo sveti poput Padre Pija, Ivana Vianneya, Male Terezije, i drugih svetih Božjih ugodnika, on ne mora učiniti ništa spektakularno da bi nas razoružao. Ne, to je za njega jednostavno: on nas samo žiga i potiče na naše slabosti, osobito po grijehu oholosti koji je kraljica svih grijeha kako reče sv. Toma Akvinski.
Da bi iskusili Božju milost i zaštitu, moramo imati jako duhovno vodstvo, svako jutro zahtijeva novi “Da” Bogu i “Ne” sebi, i nečastivom pored mene.
Vjerujem da imamo dana kada pobijedimo bitku i uđem u kontemplativnu molitvu, no obično tada nastupaju razni nasrtaji u mislima koji nas tjeraju da mislimo samo o problemima, ružnim stvarima koje smo učinili ili koje su nam se dogodile, pogotovo osjećaj napuštenosti od Boga.
Da, to je samo jedna zamka, i velika kušnja… budimo ipak ustrajni.
Naš Gospodin Isus Krist primjerom gorušičina zrna ohrabruje nas da se tako razvija duhovni život, trebamo nastaviti dolaziti; i povremeno, osvrnuti se na mjesto gdje smo nekad bili i provjeriti kako naše duhovno stablo raste.
To je ponizno podsjećanje na Božju sporu, tihu, ali ogromnu moć. Pred kušnjama treba imati hrabrost, povjerenje u Božju milost i nadu. Usmjeri svoj um i srce na Isusa i pusti Njega da te brani.
Kad osjetiš pritisak zloga, kako reagiraš?
Dopuštaš li da te obuzmu osjećaji i da upadneš u bijes, očaj i sumnju?
Ako se boriš, onda se odluči moliti, moliti i još više moliti.
Kad duhovna bitka hara u tebi, postoji jedna obrana. Usmjeri svoje oči na Isusa, a ne na kušnje ili zla koja ti se događaju. Potraži Njegov mir u sakramentu Euharistije i ostani zaklonjen u Njegovoj milosti. Pogledaj svoje stablo koje je Bog zasadio a tebi povjerio na brigu i čuvanje. Ako se boriš, onda se odluči moliti, moliti i još više moliti.
Gospodine Isuse, Ti jedini možeš pobijediti kušnje zloga. Daj mi milost da držim svoje oči uprte u Tebe i da se uzdam u Tvoju obilnu milost. Daj mi svoj mir u vrijeme mojih protivljenja i hrabrost da se suočim sa svime što trebam pretrpjeti.