Krjepost nade izravno je povezana s našim ciljem ka Nebu. Kada čeznemo za vječnom radošću i zadržavamo fokus naših misli na nebu, mi živimo nadu kao jednu od teoloških vrlina. Međutim, nitko se ne može nadati bez izravne intervencije Božje milosti. Većina nas, barem s vremena na vrijeme, odluta od svoje čežnje za vječnosti u zemaljske želje. Postajemo ometeni od misli o našem vječnom domu polažući previše povjerenja u mišljenja drugih, što smo ili nismo postigli, koliko (ili malo) smo stekli u materijalnom bogatstvu ili imovini, itd. Ako zadržimo svoje srce na takvim stvarima predugo, mogli bismo se prepustiti očaju, piše Catholic Exchange.

S vremenom se razočaramo jer drugi ne ispunjavaju naša očekivanja. Čak i život općenito može iznevjeriti naša očekivanja, zbog čega je krjepost nade tako ključna u borbi protiv ove vrste duhovne paralize ili čak nazadovanja u vjeri.

Očaj se javlja kada se previše oslanjamo na vlastite sposobnosti, a ne na Božji plan za našu vječnu sreću.

Kada ste u gustoj tami malodušnosti, razočaranja ili očaja, kako pronaći svjetlo nade? Je li moguće izabrati nadu? Može li vrlina nade zamijeniti ili značajno smanjiti našu sklonost očajavanju?

Foto: Unsplash

Borite se protiv straha strahopoštovanjem prema Bogu

Sotona se koristi strahom da nas duhovno osakati, kako bismo se opirali potpunom povjerenju u Boga. Strah Božji, međutim, dovodi do svijesti da naša patnja ima zasluge kada je sjedinjena s Isusom, da vjerovati Bogu znači znati da će On brinuti našim životima, posebno kada ne vidimo kako ili što On radi.

Strah Božji iskorjenjuje đavlov pokušaj da nas drži zatvorene u sebi, previše krhke da bismo razmišljali o dijeljenju svoje ranjivosti s drugima.

Kada osjećamo strahopoštovanje prema Gospodinu, priznajemo svoju bijedu i vidimo je više, ali umjesto da očajavamo zbog svoje nesavršenosti, okrećemo se Božjem milosrđu i priznajemo da će Njegovo sve progutati našu ništavnost. Nada je krjepost koja na taj način posreduje, pretvarajući strah koji nas zarobljava u strah koji oslobađa i liječi.

Nada je ono što otvara zastore naših srca i dopušta svjetlu da rasprši rane koje je stvorila tama straha.

Strah kao emocija otkriva tko smo bez Boga. Strah Gospodnji koji je ujedno i Njegov dar otkriva tko smo u odnosu na nas i u svjetlu onoga tko je On. Nada je milost koja nam omogućuje da se vidimo onakvima kakvi doista jesmo pred Bogom milosrđa koji nas liječi.

Usredotočite se na Boga radije nego na sebe ili druge

Kako bi nada prevladala u našim životima nad porocima, prvo moramo namjerno uzdići svoje umove i srca do Boga i Neba. Međutim, nada nadilazi puku misao i mora biti hranjena djelovanjem koje je pokreće u pružanje ohrabrenja drugima.

Budući da je nada vrlina koja djeluje u volji, znamo da se možemo odlučiti nadati se, ali kako? Svaki put kad se nađete uvučeni u misli obeshrabrenja ili emocije koje vode u razočaranje, svjesno usmjerite svoju volju na razmišljanje o Bogu – tko je On, Njegova obećanja za vaš život, itd. Dobar način da to učinite je kroz molitve zahvalnosti i čitajući retke iz Svetog pisma koji nas podsjećaju na Njegovo milosrđe i ljubav. Crpite svoju snagu iz Njegove milosti, čak i ako jednostavno ne možete izgovoriti molitvu.

Molitva / Foto: gera juarez / cathopic

Mogu postojati trenuci u vašem životu kada se pitate hoćete li ikada izaći iz oblaka tame i svih iskušenja prema očaju. Ali ako upotrijebite svoju volju za nadom, u vama će je zapaliti Duh Sveti. Ako je sve što možete prikupiti očajnički: “Pomozi mi, Gospodine. Povećaj moju nadu,” budite uvjereni s pouzdanjem da će Bog to dati. Najprije to morate htjeti, a zatim zadržati svoje misli na Nebu, a ne na svojim razočarenjima.

Molite za više vjere i milosrđa

Teološke krjeposti tako se lijepo isprepliću jedna s drugom, često jačajući jedna drugu kada jedna nedostaje ili slabi. U slučaju slabosti nade, možemo se vratiti krjeposti vjere, koja je temelj na kojem se grade nada i milosrđe. Zapitajte se je li vaša vjera slabila i vjerojatno je da se, ako se borite u vrlini nade, možda borite i sa sumnjama. Iako se ovo možda ne tiče načela vjere, mogli biste sumnjati u Božju ljubav prema vama ili da On ima lijepe planove za vaš život. Razmotrite to u svojim molitvama.

Zatim molite da vaša vjera ojača. Moramo se sjetiti riječi svetog Pavla: „Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?” (Rimljanima 8,24-25). Ovo je lijep primjer kako vjera i nada djeluju zajedno. Vjera ne vidi fizičkim okom, samo okom srca – a ponekad se vjera mora potpuno osloniti na povjerenje u Božju riječ kada nema dokaza koji bi našim osjetilima sugerirali da će On ispuniti svoje obećanje za dobro u našim životima. Nada je vrlina koja čezne za onim što vjera pruža – vjera vjeruje, a nada ustrajava u čekanju.

Foto: Freepik

Milosrđe je kada ljubimo Boga jer On zaslužuje biti ljubljen. Često povećavamo svoju hvalu i zahvalnost kada nam se Bog na neki način “dokaže” odgovarajući na naše molbe, ali milosrđe provodi u djelo ono u što vjerujemo i za čim čeznemo kroz vjernost Bogu, osobito u vremenima duhovne suše ili emocionalne pustoši.

Ohrabrite nekoga tko sumnja ili je malodušan

Jedan od najboljih načina da uklonite samosažaljenje je da svoje vrijeme ponudite nekome tko se oporavlja, usamljen, vezan za dom ili se bori. Iako se to mnogima od nas može činiti neugodnim ili nepraktičnim, otkrio sam da je od neizmjerne (i obostrane) koristi odmaknuti se od razmišljanja o svojoj boli.

Ne podcjenjujte kako bi Duh Sveti mogao iskoristiti vašu slomljenost i olakšao nekome teret.

Smatram da Bog koristi moje iskustvo patnje kako bi donio nadu i ohrabrenje onima s kojima razgovaram, ali veći (i ponizniji) dar je to što i sam odlazim ohrabren.

Odaberite podnijeti teškoće sa strpljenjem

Nezamislivo je razmatrati “hvalisanje svojim nevoljama,” ali ponovno se vratimo na mudre riječi svetog Pavla: “I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rimljanima 5,3-5).

Hvalisanje našim nevoljama podrazumijeva da u njima nalazimo svrhu i vrijednost. Kad Bog dopušta da nas pogodi teškoća emocionalnog nemira, to je zato što želi pročistiti izdržljivost ili ustrajnost u nama. Kad mu dopustimo da nas očisti na ovaj način, možemo otkriti da smo ojačali strpljivo podnoseći svoje borbe.

Nada je vrlina koja nas održava u teškoćama. Prisjetite se da nada djeluje na vjerovanju u ono što ne možemo nužno vidjeti ili predvidjeti. Zbog toga nada kao milost i vrlina jača našu volju da ustrajemo kroz teškoće i teške kušnje. Otajstva života potvrđuju da je patnja neizbježna, a otajstva vjere omogućuju nam da prođemo kroz njih.

Nada nas podsjeća da će pobjeda biti postignuta, bilo u ovom ili sljedećem životu, i samo zbog toga ne odustajemo od borbe.

Kada tama pomuti vašu sposobnost da vidite svjetlo, ostanite ukorijenjeni u izboru da se nadate, a ne da se nužno osjećate puni nade. Oslonite se na svoju volju radije nego na svoje srce u tako teškim okolnostima. Upamtite da su osjećaji nestalni i prolazni, ali nadu kao vrlinu treba isprobati i oplemeniti u vremenima blagostanja, duhovne ili emocionalne suhoće ili intenzivnih poteškoća.

Ne gubite nadu jer će to ojačati vašu odlučnost da vjerujete u naša dobronamjerna Božja obećanja i tako vam pomoći u izražavanju stalne i istinske ljubavi prema Bogu – radi Njega samoga, a ne onoga što On čini za vas ili vam daje.