Kad pokušavam opisati što za mene znači papa Franjo, odmah pomislim da bih trebao napisati nešto što bi rekao neki teolog, nešto pametno i zapapreno citatima. Nisam teolog, no moja priča s Franjom ima jednu epizodu iz Novog zavjeta koja mi služi kao leća i vjerojatno vam je svima poznata.

Isusa su u Betaniju pozvale njegove prijateljice Marta i Marija jer im je umro brat Lazar. Bio je mrtav četiri dana, a kada je Isus otišao do groba, uskrsnuo ga je te je Lazar nastavio svoj život. Dakle, da, osjećam se kao Lazar. Ja sam obična osoba koja je primila previše. Stoga sam dužan uzvratiti sve što mogu. Upoznao sam Franju jednog dana tijekom višegodišnje bitke s tolikim crkvenim vođama koji su, kao što neki još uvijek rade, pokušali ušutkati mene i tolike preživjele o užasima zlostavljanja.

Htio sam mu ispričati o nevolji LGBTQ zajednice i okrutnom odbijanju mnogih u Crkvi.

Godine 2018. dobio sam priliku izravno razgovarati s Franjom. U to sam vrijeme bio čovjek koji je patio te nisam želio da tijekom tog razgovora išta ostane neizrečeno. Htio sam govoriti u ime tolikih preživjelih koji zaslužuju privilegiju koju sam dobio i nikada je neće imati, reći mu o tolikima koji su umrli čekajući, onima koji su počinili samoubojstvo i onima kojima se ne vjeruje, a nastavljaju moliti za pravdu. Htio sam mu ispričati o nevolji LGBTQ zajednice i okrutnom odbijanju mnogih u Crkvi.

Nakon što sam je prethodno promišljao danima i satima, sreli smo se u hodnicima vatikanskog pansiona Santa Marta, gdje sam – na svoje iznenađenje – naišao na čovjeka koji je bio skroman i spreman saslušati što god sam htio reći. Sjedili smo tri i pol sata u sobi gdje sam mu pričao o tome što su učinili meni i mnogim drugima te o spletkama vodstva Crkve. Također sam mu rekao da to nije jedinstven slučaj i da je to obrazac za tisuće preživjelih diljem svijeta. Kazao sam mu kako su me moja vjera i Marijin lik održali u najmračnijim vremenima, čak i kad sam želio umrijeti.

Govorio sam o onim crkvenim poglavarima, mnogim biskupima i kardinalima koji su više ličili na vukove nego na pastire, koji uništavaju ono najsvetije što čovjek ima: naše vjerovanje, našu vjeru i naše dostojanstvo. Dok smo putovali kroz bol, njegovo lice, njegovo držanje i njegove povremene riječi bile su iskrene, za razliku od drugih koji su se godinama samo pretvarali da slušaju. Plakali smo i smijali se. Ušao sam s ogromnim ruksakom bijesa i boli i izašao iz groba, poput Lazara, osjećajući da imam drugu priliku te više nego ikad motiviran da pomognem drugima. Promijenio mi je život. Tijekom godina sam upoznao i razumio Papu koji nosi težinu svijeta na svojim plećima. Čovjek koji toliko toga želi promijeniti. I dok to čini, shvaća koliko toga još ima za učiniti. Izvana osjećam frustraciju kad vidim one koji mu u lice govore da, ali kad se vrate u svoje biskupije ili urede, ništa ne mijenjaju.

Tijekom godina sam upoznao i razumio Papu koji nosi težinu svijeta na svojim plećima.

Zadivljen sam tim čovjekom koji hodi tamo odakle drugi žele pobjeći, koji uzdiže one koji su siromašni i marginalizirani i koji se ne boji reći što misli pred nepravdom. A kad sam obeshrabren te razgovaram s njim, njegov smisao za humor me može podići. On je jedina osoba na svijetu koja nakon svake moje interakcije s njim pokazuje i ima osjećaje kao da smo se prvi put sreli.

Franjin primjer potiče me da želim progovoriti protiv onih glasnih i moćnih manjina koje pokušavaju monopolizirati vjeru pomoću moći, novca i starih zakona koji odbijaju ljude. Oni koji su tolike od nas bacili u vječno prokletstvo, a da nikad nisu preispitali vlastite živote. Mislim da on zna da postoje milijuni diljem svijeta koji su ganuti njegovom ljubavlju i koji mu uzvraćaju ljubav. Ne kažem da je savršen niti da je riješio sve što treba riješiti, ali tko jest i tko je to učinio? Iskreno se trudi. Vidim kad poziva, brine i voli svaku osobu.

Znam da mnogi ne dijele ono što ja osjećam i to je u redu. Moja promjena u ovim godinama bila je nevjerojatna. Bio sam jako izgubljen. Osjećao sam se nedostojnim. Imao sam strašne bolove. Nisam imao previše volje nastaviti živjeti, a kamoli se boriti za druge. Papa Franjo me izvukao iz groba i zauvijek ću mu biti zahvalan. Mnogo mi je dato i mnogo će se od mene tražiti. Shvaćam to vrlo ozbiljno.