Borna Vukojević član je zajednice Molitvene zajednice Srce Isusovo s kojom je hodočastio u Međugorje s molitvenom nakanom da mu Bog providi buduću suprugu. U Međugorju upoznaje Željku, a njihovu priču doznajte u tekstu.
Bornina priča započinje u trenucima vapaja Bogu da mu pomogne u potrazi buduće supruge jer kako i sam svjedoči nije više mogao sam. “Onaj osjećaj kada imate sve u životu, ali opet nemate s kim to podijeliti. I mislim da je to velika rana većine ljudi. Zavapio sam Bogu da mi Bog pošalje ženu. Molio sam na tu nakanu jedan duži period”, rekao je.
Zavapio sam Bogu da mi Bog pošalje ženu. Molio sam na tu nakanu jedan duži period.
Kao član Molitvene zajednice Srce Isusovo odlučio je ponovno hodočastiti sa zajednicom u Međugorje. “Pošao sam s njima i poslao poruku dečkima da mole za mene jer sam rekao da idem na Podbrdo po ženu. Moji prijatelji me gore svaki puta nose jer zbog svojih tjelesnih poteškoća ne mogu se sam popeti gore. Kada smo došli u Međugorje prvo sam susreo voditelja naše zajednice Alana Hržicu i rekao mi je: ‘Bratko, vodio sam tvoju poruku, bit će sve dobro‘, a ja sam mu odgovorio: ‘Iz vaših usta u Božje uši‘. I tako je i bilo”, dodao je Borna.
Prisjetio se da je susreo mladića koji nije nikada bio u Međugorju pa ga je zamolio da mu malo pokaže mjesto. Ono što Hrvati inače rade to su uradili Borna i ovaj mladić, a to je da su prije šetnje Međugorjem odlučili prvo popiti kavu. Putem prema kafiću susreli su Željku koju je Borna pozvao da im se pridruži.
“Na toj kavi primijetio sam da se u meni nešto događa, ali nisam znao što. Samo sam je promatrao i u sebi pomislio: ‘Bože, je li to ta osoba?‘. Pustio sam da vrijeme to pokaže. Mi smo se cijelo to hodočašće sretali. Kada smo pošli na klanjanje pomogla mi je da se popnem i samo nestala. I drugi dan kada su me ponovno nosili na Podbrdo želio sam da bude netko sa mnom od mojih jer imam problem sa strahovima i bolje se osjećam kada je netko uz mene. Okrenuo sam se prvi put nije bilo nikoga, okrenuo se drugi put nije bilo nikoga osim ljudi koji su me nosili i većina njih meni nepoznati. Nakon nekog vremena vidio sam da je Željka tu i rekao sam : ‘Bože, barem je ona tu‘. Došli smo gore do Gospina kipa i rekao sam: ‘Bože, ja sam spreman, a ti mi podari ženu‘. Budući da smo Željka i ja uspostavili jako lijep odnos pitao sam se je li to ta osoba”, posvjedočio je Borna.
Nakon nekog vremena vidio sam da je Željka tu i rekao sam : ‘Bože, barem je ona tu‘.
Naš sugovornik je naglasio kada je prvi put ostao posve sam u Željkinom društvu da je osjetio neki čudesan mir kojeg nije mogao opisati.
Dublji odnos Željke i Borne počeo se razvijati posebno na povratku prema Zagrebu. “Stali smo na odmorište Gospe od Puta u Skradinu i Željka me upitala želim li ja vidjeti Gospu od Puta i ja sam joj pojasnio da ne mogu fizički sići i da je to neizvedivo. Rekao sam da ona ode i da mi pošalje fotografije kada se vrati. Uhvatio sam je za ruku rekao: ‘Ovo ne smije ovdje stati‘. I kada sam došao u autobus shvatio sam što sam rekao. Malo sam se i prepao tih riječi jer nisam baš bio vješt sa ženama prije toga. Taj dan je sve krenulo”, rekao je.
Uhvatio sam je za ruku rekao: ‘Ovo ne smije ovdje stati‘.
Borna je rekao da je nakon toga sve krenulo i Bog je dalje sve napravio sam.
Željka nam je posvjedočila da je u srcu imala velike čežnje za brakom. Od Borne je starija devet godina i kako kaže cijeli život je na sve strane i nije baš puno marila za brak i jednostavno joj je samo u jednom trenutku došlo u srce da bih htjela u brak, ali ne s bilo kim. Prije puta u Međugorje rekla je Bogu: “Evo ti Bože moje srce i radi od njega što god hoćeš pa makar išla i u časne. Samo mi daj nešto ne mogu više ovako živjeti‘.
Otkrila je da su se Borna i ona poznavali iz viđenja.
“Došla sam u Međugorje i svi su išli na Križevac, ali ja zbog problema s leđima nisam išla s njima nego sam odlučila otići kupiti suvenire. Međutim, hodajući prema centru susrela sam Bornu. Kada me je pozvao na kavu odlučila sam otići s njima i ta kava mi je bila posebna bio mi je neki mir i poželjela sam ponoviti tu kavu”, prisjetila se Željka.
Otkrila je da su joj svakodnevni susreti s Bornom bili ugodni i kasnije na tom putu prema Zagrebu pomislila sam i ja kako ne smije sve tu stati.
Rasplakala sam se i tu smo kliknuli i krenuli zajedno.
“Kroz vezu nas je jako pratio zagovor bl. Ivana Merza i kada smo bili u crkvi u Trnovčici primijetila sam da Borna sjedi točno ispod slike bl. Ivana Merza i meni je to bila svojevrsna potvrda. Rasplakala sam se i tu smo kliknuli i krenuli zajedno”, posvjedočila je.
Osim bl. Ivana Merza veliku zahvalnost oboje iskazuju Majci Božjoj Bistričkoj. “Uz mnoštvo situacija u kojima su osjetili zagovor Majke Božje Bistričke posebna je jedna upravo ona na dan vjenčanja. Vjenčali smo se na Humcu u samostanu sv. Ante Padovanskog. Kad pustiš sve Bogu u ruke on stvarno iznenadi jer fratar koji nas je vjenčao je porijeklom iz Marije Bistrice”, rekla je Željka.
…ovakvu ljubav vrijedilo je čekati
Prisjetila se situacije iz Međugorja kada je išla noću na Podbrdo gdje je u srcu stalno osjećala da se penje za Bornu. “Sve ostalo je povijest. Sretna sam što sam Bogu prepustila i taj svoj da i što sam čekala jer ovakvu ljubav vrijedilo je čekati”, zaključila je kroz osmijeh Željka.