I na duhovnoj i na psihološkoj razini, može nam biti od velike pomoći shvatiti da izazovi mentalnog zdravlja nisu izolirani samo za one na rubu društva, niti su pokazatelji nedostatka vjere ili duhovnog integriteta s naše strane. Također je važno napomenuti da su izazovi mentalnog zdravlja komplicirani i da ih je teško smjestiti u potpuno genetski ili kontekstualni okvir, stoji na stranicama kanadske biskupij Regine.

Sveti Louis i Mala Terezija

Sveti Louis Martin se jednom prilikom nadao da će ući u samostan svetog Bernarda u Švicarskoj, ali je odbijen zbog svojih poteškoća s latinskim. Okrećući se životu urara i muža, Louis je sljedećih nekoliko godina proveo brinući se za svoju ženu i devetero djece. Tek u dobi od 45 godina počeo je doživljavati izazove sa svojim mentalnim zdravljem. Nakon smrti svoje supruge, počeo je pokazivati znakove demencije, prisilnih misli, strah i tjeskobu, kao i promjene raspoloženja od ekstremne depresije do jednako ekstremnog, često religioznog uzbuđenja i ushićenja.

Tvrdoglavo držanje svoje identifikacije kao Božjeg djeteta, stvorenog na Božju vlastitu božansku sliku, pomoglo je povećati njezinu sposobnost otpornosti, iako je živjela s često ozbiljnim mentalnim zdravstvenim izazovima sve do smrti od tuberkuloze u dobi od 24 godine.

U jednom trenutku, nakon što je nestao nekoliko dana, pronađen je daleko od kuće tražeći “otići i ljubiti Boga svim srcem”. Do tog su trenutka sve Louisove kćeri ušle u samostan. U svjetlu toga, smatralo se da je jedini izlaz za njegovu njegu da ga se primi u azil gdje je, nažalost, podlegao moždanom udaru.

Njegova najmlađa kći, sveta Terezija iz Lisieuxa, također je bila poznata po psihičkim problemima. U kratkom vremenskom razdoblju, počevši od svoje četvrte godine, doživjela je majčinu smrt, gubitak starijih sestara koje su se preselile u samostan i postupno pogoršanje duševnog zdravlja njezina oca. Čini se da je do desete godine pretrpjela neki oblik akutne krize mentalnog zdravlja. Kulminacija njezinih problema s mentalnim zdravljem dosegla je točku u kojoj je bila fizički, emocionalno i duhovno shrvana.

Do dvanaeste godine pokazala je nezdrave opsjednutosti svojim vjerskim i moralnim životom. Ova skrupuloznost, često povezana s opsesivno-kompulzivnim poremećajima, uobičajen je način da se pojedinci koji pate od ekstremne tjeskobe i depresije nose s intenzitetom emocija koje nose. Tu skrupuloznost je nešto što će nositi sa sobom cijeli život.

Svetost unatoč svega

U svemu tome, iako se borila sa svojim fizičkim, mentalnim, duhovnim i emocionalnim zdravljem, čvrsto je držala svoju vjeru. Shvatila je da vjera nije nešto što bi trebalo poduprijeti pozitivnim životnim iskustvima ili čak pozitivnim duhovnim ili vjerskim iskustvima. U svojim razmišljanjima ona piše: “Iako nemam radosti vjere, pokušavam barem izvršiti njezina djela. Vjerujem da sam u ovoj godini učinila više djela vjere nego u cijelom svom životu.”

Sveta Terezija je shvatila da njezini izazovi mentalnog zdravlja ne definiraju njezino najdublje ‘jastvo’. Tvrdoglavo držanje svoje identifikacije kao Božjeg djeteta, stvorenog na Božju vlastitu božansku sliku, pomoglo je povećati njezinu sposobnost otpornosti, iako je živjela s često ozbiljnim mentalnim zdravstvenim izazovima sve do smrti od tuberkuloze u dobi od 24 godine. Ta njezina stanja nisu bila zapreka da je papa Ivan Pavao II., 1997. proglasi crkvenom naučiteljicom.

U kratkom vremenskom razdoblju, počevši od svoje četvrte godine, doživjela je majčinu smrt, gubitak starijih sestara koje su se preselile u samostan i postupno pogoršanje duševnog zdravlja njezina oca.

Znajući da nismo sami u svojim mentalnim izazovima, da imamo snažne zagovornike čija vlastita životna iskustva borba s mentalnim zdravljem mogu olakšavati one teške situacije kroz koje prolazimo. Mentalna bolest ne može definirati naš temeljni identitet, štoviše, može nam  se pružiti mjera utjehe kada se suočimo s vlastitim izazovima ili onima do kojih nam je stalo. Neka vama i onima koje volite zagovori ove dvojice velikih, suosjećajnih svetaca donesu utjehu, utjehu i ozdravljenje.