Evanđelje

Sveti Luka nam govori: “Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” ((Mt 18, 12–14). U židovskom društvu ti su ljudi bili izopćenici. Poreznici su bili omraženi jer su bili u dosluhu s opresivnom rimskom vladom. “Grešnici” su bili ljudi koji su javno prekršili Mojsijev zakon. Ipak, Isus ih je privlačio. Htjeli su čuti što On ima za reći. Isusova spremnost da “grješnike primi i jede s njima” je razljutila farizeje i pismoznance. Zašto bi rabin, učitelj od povjerenja u Izraelu, dijelio zajedništvo za stolom s ljudima koji su, na ovaj ili onaj način, odbacili svoj savez s Bogom? Njegovi kritičari su ga zbog toga oštro osudili, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Isus koristi tri parabole kako bi podsjetio vjerske elite na nešto što su zaboravili o Bogu. Da, On brine o pravednosti i pravdi. Da, On poziva svoj narod da živi na način koji odražava njihov odnos s Njim. Međutim, On je više od jednostavnog pravednog Sudca. On je milostiv.

Prispodobe o izgubljenoj ovci i novčiću postavile su pozornicu za prispodobu koju Isus stvarno želi reći svojim kritičarima. On ukazuje na dobro poznato iskustvo u ljudskom životu – kada nešto izgubimo, teško tražimo i konačno nađemo, želimo proslaviti dijeleći svoju radost s drugima: „Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu / novčić koji sam izgubio.” Isus kaže da se ova vrsta radosti na zemlji također doživljava među anđelima na nebu “zbog jednog grješnika koji se kaje”. Dakle, ove prispodobe jasno pokazuju da Bog grješnike koji se kaju smatra svojim izgubljenim blagom, za kojim je dugo tragao; oni nisu Njegovi neprijatelji.

Sada Isus ulazi u priču koja će pomoći njegovim kritičarima da se prepoznaju. To je omiljena parabola o izgubljenom sinu. Otac ima dva sina; mlađi traži nasljedstvo od oca i gubi mu se trag. Time u potpunosti odbacuje svoj židovski savez, onaj u kojemu je obrezan i odrastao. On odlazi “u daleku zemlju gdje je protratio svoje nasljedstvo živeći rasipno”. Nije mogao biti grešniji od toga! Međutim, kada se pojave posljedice njegovih loših izbora, toliko su bolne da ga vrate “osjetilima”. Koja su njegova “osjetila”? Sjeća se pravednog života kojim je njegov otac uvijek živio. Drugim riječima, svjetlo i privlačnost vjernog zavjetnog života prodrli su u njegovu tamu. Odlučio je vratiti se ocu, pokajati se i zamoliti za milost. Znao je da je zaslužio izgubiti sinovstvo; računao je na očevu milost da će ga prihvatiti jednostavno kao najamnog radnika.

Nebeski Oče, pomozi mi da se sjetim da kada se okrenem od svog grijeha i obraćam tebi, pružam ti veliku radost.

Po povratku, radost oca izbija i prelijeva se na sina, koji ne može završiti ni svoju potpunu ispovijed. Zaboravite život “najamnika”! Otac ga oblači u finu odjeću (odbacujući ono što je sigurno moralo biti zaprljane i pohabane krpe koje je nosio) i priređuje veliku zabavu: “‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.” U toj je kući zavladalo veliko veselje zbog grješnika koji se pokajao, osim starijeg brata, onoga koji nikada nije odbacio život sa svojim ocem. Bio je zgrožen raskošnom zabavom koju je njegov otac priredio za svog brata rasipnika. Nije želio ni ući u kuću.

Otac izlazi i objašnjava: “‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’” Jesu li se farizeji i pismoznanci koji su kritizirali Isusa sada prepoznali u ovoj priči? Oni su bili ti koji su pokušali održati savez. Nisu izgubili svoju baštinu od Boga. Međutim, njihova mlađa, luda braća (carinici i grješnici) svojom su pobunom ražalostila srce svoga Oca. Kad ih je Isus pozvao da se obrate i vjeruju u Evanđelje, postali su poput mlađeg sina iz prispodobe. Otac kaže: “Moramo slaviti i radovati se, jer je tvoj brat bio mrtav i ponovno je oživio; izgubljen je i pronađen.” (Lk 15,1-32)

Isus nastavlja primati grješnike koji se kaju za svoj stol; mi smo oni koji su bili mrtvi i ponovno smo oživjeli. Otac nam se raduje.