Jesmo li osobe od povjerenja? Tu bi odmah brzopleto odgovorili pozitivno. Ali u stvarnosti, je li tako? Što je to pravo povjerenje? To je jedan predivan osjećaj da će sve pozitivno dogoditi. Taj se osjećaj razlikuje od osjećaja nade. Povjerenje je očekivati od osobe koja nešto organizira da će to učiniti u skladu sa njihovim životnim vrijednostima. Osnove povjerenja su kredibilitet, pouzdanje i autentičnost. Teško je osobi koja je iznevjerena.
Ako hoćemo u životu biti sretan moram vjerovati u ljude i ne se povući od ljudi, makar je netko izigrao naše povjerenje. Povjerenje je jedna od temeljnih stvari za zdrave svakodnevne odnose s ljudima oko sebe. Povjerenje čini naš ljudski život kvalitetnijim i ljepšim. Svi volimo u životu imati osobu od povjerenja. Povjerenje je osjećaj od životne važnosti. Povjerenje je važno za život. Čovjek se lakše nosi s izazovima.
I Biblija nam preporuča da imamo povjerenje u Boga : “Uzdaj se u Jahvu svim srcem svojim”, piše Salomon 3,5. Bog je svet, i zato se Njemu vjeruje. To znači da je posve čist. Potpuno je pouzdan jer je nepogrešiv. Neiskvaren je. On nas nikada neće iznevjeriti i u Njega se može imati povjerenja. I zato nitko kao Bog nije vrijedan povjerenja. On razumije čovjekove potrebe. On zna, da naši životi ovise o Njemu i da smo nevezani na Njega.
No, osim u Boga moramo imati povjerenja u ljude, kaže nam Bìblija. Tako čitamo u Ps 146,3: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći”. Ovaj redak psalma nam govori da ne možemo u svakoga imati povjerenja. No, to ne znači da u nikoga na zemlji ne možemo imati povjerenja.
U koga se može imati povjerenja? Imamo jedan lijepi primjer u Bibliji, koji nam može pomoći. Naime, kad je u Izraelu trebalo izabrati ljude kojima bi se povjerila velika odgovornost, Mojsije je dobio savjet da ‘probere između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito’ – Izl 18,21. Iz toga puno učimo. U takve Bog ima povjerenje. Paze da ne budu podmićeni jer se boje Boga i Njegove srdžbe. Nije im stalo do sebičnih interesa.
Za povjerenje treba vremena. Treba biti jako strpljiv. Povjerenje je najbolje davati postepeno. Trebamo promatrati osobu da li je pouzdana u malim stvarima! Kako piše u Bibliji kod Lk 18,10:: “Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogom.“ Tako ćemo izbjeći razočaranja. Sjetimo se Isusa, kako je prošao sa Judom, a Njegovi apostoli su otišli, iznevjerili su ga. Pobjegli od straha. Sjetimo se samo Petra. No, njihova greška bila samo slabost. A Juda ga je namjerno izdao. Zato je Isus imao i dalje povjerenja u ostalu jedanaestoricu.
Dakle, moramo razlikovati slabost od namjere. Moramo se tu pitati “koliko sam ja čovjek od povjerenja”? Jesam li vrijedan nečijeg povjerenja i pouzdanja? Povjerenje je izazov. Moramo reći da je za povjerenje potrebna spremnost i hrabrost. Pogotovo otvorenost. Povjerenje iziskuje naše pouzdanje u ljude i stvara čvrsto zajedništvo i prijateljstvo među ljudima. Moramo uvijek biti spremni na razočaranje i gubitak. To je cijena povjerenja. Moramo s tim računati. Jer to se može dogoditi zbog povjerenja.
Vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara te je zbog toga prikovan za krevet, s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.