Nisam si mogla oprostiti pobačaje, osjećala sam se kao ubojica. Kao da sam ubila svoje troje djece koji su završili u smeću i nisu više živi. Otišla sam na duhovu obnovu koja se vikendom održava u Rachel’s Vineyardu kako bih se iscijelila nakon počinjenih abortusa i tamo sam se počela osjećati kao majka.
U nastavku donosimo svjedočanstvo Patricije Sandoval, autorice knjige “Preobražena”.
Na početku svojeg svjedočanstva Patricija Sandoval istaknula je: “Nerođeni nemaju mnogo prijatelja. Štoviše, imaju mnogo neprijatelja. Prije mnogo godina odlučila sam biti njihova prijateljica i njihov glas i zato sam ovdje. Ovdje sam da budem njihov glas. Bez obzira koliko to težak križ bio i koliko je sramotna moja priča i koliko to boli moju obitelj kada slušaju moje javno izlaganje, odlučila sam biti njihova prijateljica”.
Kazala je da njezina priča započinje dok je bila dijete koje se u obitelji osjećalo voljeno. “Osjećala sam se sjedinjenom sa svojom obitelji i bila sam krštena u katoličkoj vjeri i primila sam prvu svetu pričest. Sjećam se da sam kao dijete u vrtu pisala ljubavna pisma Bogu Ocu. Smotala bih ih, privezala za balon i poslala ih u nebo. Razgovarala bih s Bogom, gledala u nebo i osjećala da sam povezana s njim”, prisjetila se.
“Mama se bavila New Age-om i počela je ljudima čitati iz dlanova te da su imali kuću punu amalija za sreću. “Na kraju smo se sestra i ja svakodnevno igrale Ouija pločom. Dakle, u našoj kući više nije bio Isus kralj, nego je kod nas boravio Sotona, iako toga nismo bili svjesni. Mama je učila kako uskladiti čarke i probuditi zmiju u sebi kada sam imala deset godina. Išli smo u kongresne dvorane gdje su hipnotizirali publiku. Išli smo na sajmove i skupove gdje su bile vještice za svakim stolom i čitale bi nam o prošlom životu. S vremenom se moja obitelj počela raspadati i roditelji su se razveli”, rekla je autorica knjige “Preobražena”.
U školi se prijavila na seminar Planirano roditeljstvo navodeći kako su ih tamo učili: “o zaštiti spolnih organa, ali ne o zaštiti srca”. “Nikad nisu govorili o ljubavi ili čistoći. Nisam znala što je čistoća ili da je moje djevičanstvo dar. Nisam znala da trebam čekati do braka. Nisam ništa znala o tome. Sjećam se da su govorili o masturbaciji. ‘Djeco, mi preporučujemo masturbaciju jer je zdrava i uklanja tjeskobu.‘ Izopačili su nam misli. Mislila sam da je to istina i da nas uče istinu”, istaknula je.
Nisam znala što je čistoća ili da je moje djevičanstvo dar. Nisam znala da trebam čekati do braka.
“S devetnaest godina sam ušla u neki klub i ugledala muškarca koji je imao dvadeset pet godina i pomislila da je taj moj i da je to moje. Počeli smo hodati i zaljubila sam se u njega. Prijateljice su me savjetovale da mu se trebam cijela dati ako ga volim. I ja sam isto tako mislila. Ako nekoga volimo tada im se cijeli predamo. Nisam znala da ću ostati slomljenog srca. Nisam znala da trebam čekati pravu ljubav. Nisam znala da je to sveta stvar i da se čuva za brak. Nisam imala pojma jer nisam znala tko je Bog. Iako smo imali ‘siguran‘ seks, nakon šest mjeseci veze ostala sam trudna. Kada sam vidjela da je test pozitivan strah mi se uvukao u srce. Pomislila sam: ‘O Bože. Moji snovi. Moji ciljevi. Htjela sam putovati. Ja sam odlična učenica, imam najbolje ocjene u školi. Ovo nije uspjeh. Sve je nestalo, moj je život gotov.‘ Kada sam to rekla svom dečku on mi je rekao: ‘Tako sam sretan! Ja ću te štititi! Ne brini se. Tu sam uz tebe. Možemo mi to.‘ Kad sam kao žena čula muškarca kako kaže: ‘Ja ću te štititi. Uz tebe sam. Ne brini. Imaš moju podršku.‘ Te su riječi toliko moćne da mogu spasiti život. Jer muškarci su stvoreni za velike stvari. Stvoreni su da budu glava i da štite ženu i brane život. Osjećala sa se toliko voljenom. Sav je onaj strah nestao iz mog srca i bila sam sretna”, rekla je.
Patricija Sandoval posvjedočila je kako su je prijatelji uvjerili da počini pobačaju u četvrtom mjesecu trudnoće. “Kada sam došla pred kliniku osjećala sam golemi sram. Tako se osjeća većina žena koje namjeravaju ući u kliniku i učiniti pobačaj. Mislila sam: ‘Nikad nisam pomislila da ću zatrudnjeti. I nikad nisam mislila da ću učiniti pobačaj‘. Nadala sam se da me nitko neće vidjeti na parkiralištu i u čekaonici. Bilo me je toliko sram da sam stalno gledala u pod. Kada sam došla primijetila sam te mlade, imali su od trinaest do petnaest godina i bilo ih je oko dvadeset. Imali su zakazan termi za pobačaj”, prisjetila se.
Kada sam došla primijetila sam te mlade, imali su od trinaest do petnaest godina i bilo ih je oko dvadeset. Imali su zakazan termi za pobačaj
“Jedino čega se sjećam je zvuk usisavanja i da je nešto isisano iz moje utrobe te sam osjećala veliku prazninu u sebi. Istovremeno sam mislila kako nemam više taj problem u sebi. Osjećam se prazno, ali više nemam taj problem. Kada sam izlazila iz klinike upozorili su me na mogućnost blagih grčeva nakon pobačaja. To je jedina uputa koju nakon pobačaja dobijete u tim klinikama. Nikad ne govore o post-pobačajnom sindromu. Nisu mi ništa rekli o noćnoj mori iz pakla koju sam prolazila nakon tog pobačaja. Kad sam tu večer došla doma nazvala sam svoga dečka. Nisam plakala. Srce mi je bilo tvrdo”, istaknula je.
Patricija je kazala da je nedugo nakon toga ostala trudna iako je koristila kontracepcijske pilule. “Mislila sam da nema potrebe reći da sam trudna niti dečku niti bilo kome drugome, jer sam trudna samo mjesec dana i to je ionako samo nakupina tkiva. Ovaj put sam išla u kliniku Planned Parenthood jer nisam mogla ići u istu kao prije šest mjeseci. Kada sam osjetila da usisavaju iz mene dijete čula sam da netko plješće. Doktorica mi je pljeskala i rekla da sam najbolja pacijentica koju je ikada imala. Rekla mi je da činim najbolju stvar u svojem životu”, prisjetila se Patricija te dodala kako nakon toga počela unutar sebe osjećati prazninu te da si je željela oduzeti život.
Kada sam osjetila da usisavaju iz mene dijete čula sam da netko plješće.
Posvjedočila je da je ponovno nakon šest mjeseci zatrudnjela te da je to “plan klinike Planned Parnthood jer daju mladima najgoru kontracepciju iz razloga što žele više pobačaja”. “Ovaj put sam odlučila reći dečku istinu i prisiliti ga da ode sa mnom na pobačaj jer nisam željela biti jedini negativac u ovom filmu. On nije želio pobaciti dijete. Pobijesnila sam i rekla da je to moje tijelo i moj izbor. Uspjela sam ga uvjeriti i otišao je sa mnom na pobačaj. Taj pobačaj ga je jako bolio i nije ga mogao prihvatiti. Oduzela sam mu pravo da postane otac. Nakon tjedan dana sam ga ostavila”, rekla je.
Ta klinika je radila pedeset abortusa tjedno, 25 srijedom i 25 petkom…
“Tražila sam da me zaposle u klinici Planned Parenthood kao dvojezičnu medicinsku suradnicu i smjesta sam dobila posao iako nisam imala nikakvog medicinskog iskustva. Ta klinika je radila pedeset abortusa tjedno, 25 srijedom i 25 petkom, a većina njihovih klijentica bile su latinoameričkog ili afričko-američkog podrijetla. Rekli su mi da će moja iskustva pomoći djevojkama da ih ohrabre. Prvoga dana na poslu, nadređena mi je rekla: ‘Moraš napraviti sve što je u tvojoj moći kako bi uvjerila te djevojke da pobace. Ako su prestrašene ili žele otići, ispričaj im da si i ti napravila abortus, a ako ne dođu na pobačaj ti možeš ostati bez posla. Nikad nemoj gledati ženu u oči. I zapamti nema drugih opcija osim pobačaja Nikada ne spominji riječ beba, on, ona, majka ili otac. Koristi riječ to ili nakupina tkiva, ne koristi ni riječ fetus. Prema njihovoj djeci se moraš odnositi kao da su to stvari”, istaknula je Patricija Sandoval.
Nakon obavljenog abortusa, odnijela sam u stražnju sobu krvavu vrećicu u kojoj su bili djetetovi ostatci..
Nakon nekoliko dana prvi put sam asistirala liječniku pri pobačaju. Nadređena me ponovno upozorila: ‘Patricija, nikada ne smiješ otkriti što se događa u ovoj stražnjoj sobi. Ne smiješ reći majci ili ocu da njihovo dijete bacamo u smeće.‘ Njezine riječi su me zaprepastile i probole u srce. Uzela sam ruku prve pacijentice koja je imala samo petnaest godina te je neutješno plakala. Gledala sam kako doktor uzima instrumente i započinje pobačaj. Nakon što je majci sedam puta ubrizgao anesteziju uključio je usisavač. Nakon obavljenog abortusa, odnijela sam u stražnju sobu krvavu vrećicu u kojoj su bili djetetovi ostatci kako bih prikupila i prebrojila pet dijelova tijela te izvršitelju abortusa dala zeleno svjetlo kao znak da je zahvat bio uspješan. S obzirom da mi je bio prvi put, sestra je posao napravila umjesto mene. Uzela je pincetu i izvadila ručicu koja je imala i šaku. Prvo što sam primijetila bili su otisci prstiju na tim prstićima. Zatim sam vidjela one malene linije na dlanovima, a kada je okrenula tu ručicu vidjeli su se razvijeni nokti. Djevojka je bila trudna tri mjeseca. Sestra je bacila ruku u smeće, Zatim je ponovno kopala i pronašla i drugu, nakon toga i nožice. Ono što me je najviše pogodilo jest da su se na koži vidjele dlačice Bilo je prestrašno! Nisam mogla vjerovati da takvo nešto gledam! Ono što me je najviše pogodilo u srce jest kada sam vidjela glavicu bebe. Mogle su se vidjeti oči, trepavice, nos i usta, čak su se i obrve počele formirati. Usta su bila otvorena kao da se dijete pokušalo boriti za svoj život. Pokušavalo je vrištati, ali ga nitko nije mogao čuti. Nije smo moglo spasiti i umrlo je. I to mu je učinila vlastita majka u vlastitoj utrobi”, sva potresena ispričala je.
Ono što me je najviše pogodilo u srce jest kada sam vidjela glavicu bebe. Mogle su se vidjeti oči, trepavice, nos i usta, čak su se i obrve počele formirati.
Kazala je da je u tome trenutku sam bez imalo sumnje znala da je ubila svoje troje djece. “Boljelo me je, ali bila sam kukavica i pravila se snažna. Bila je to tvornica ubijanja ljudi. Kada sam otvorila hladnjaču i vidjela sve te zamrznute vreće s djecom osjećala sam se užasno. Nastavila sam tamo raditi još nekoliko dana, ali upala sam u još veću depresiju pa nisam mogla nastaviti. Zadnji dan koji sam radila vidjela sam mladu djevojku s velikim trbuhom. Bila je to šesnaestogodišnjakinja u šestom mjesecu trudnoće te je nosila blizance. Nisam to mogla podnijeti otrčala sam van, sjela u auto i odvezla se te se više nikada se nisam vratila”, rekla je.
“Samopoštovanje mi je drastično palo. Pala sam u depresiju i pa sam se počela drogirati i upoznala dečka koji je bio drogeraš. Moj izbor bili su kokain i metamfetamini te sam se na njih navukla i postala ovisnica. Nisam se više poznavala te sam polako počela gubiti sve što sam imala. Počela sam padati sve dublje u tu crnu rupu. Nakon tri godine završila sam na ulici kao beskućnica i narkomanka zajedno s tim dečkom. Tjeskoba i moja navika čupanja kose naglo su se pogoršale. Počupala sam si svu kosu. Postala sam slaba i toliko mršava da su mi sve kosti stršale, a ogromni crni podočnjaci zauzimali su pola lica. Kada sam se pogledala u ogledalo, sve što sam mogla vidjeti je bilo – mlada žena, više mrtva negoli živa.
Postala sam slaba i toliko mršava da su mi sve kosti stršale, a ogromni crni podočnjaci zauzimali su pola lica.
Jednoga dana, moj dečko, ovisnik o drogama, i ja smo se posvađali pa me izbacio iz auta i ostavio me. Ostala sam potpuno sama i napuštena. Bez hrane, vode, prijatelja, obitelji ili droge. Satima sam sjedila sklupčana na pločniku i jecala. Nisam imala više nikoga i ničega. Dotakla sam dno života. U tome trenutku dok sam plakala po prvi puta nakon dugo vremena osjetila sam prisutnost Boga Oca. Podigla sam pogled prema nebu i plačući rekla: Ne poznajem te, ali znam da postojiš. Nemam ništa i Ti si jedino što imam. Uništila sam svoj život i želim te zamoliti za oprost. Ne znam kako sam ovamo dospjela. Zahvaljujem Ti za prekrasno djetinjstvo i obitelj koju si mi darovao i dao mi toliko blagoslova, a ja sam uništila život. Jako mi je žao! Dok sam tako plakala osjetila sam da me netko grli. Pogledala sam i ispred mene je bila neka djevojka, a na pločici s imenom pisalo je Bonnie, zagrlila me s leđa i rekla: ‘Isus te voli.‘ Pogledala sam je zbunjeno, a ona mi se samo nasmijala i rekla: ‘Ja sam konobarica u onome restoranu preko puta ulice, vidjela sam te kako plačeš i počela moliti za tebe. Gospodin mi je rekao da dođem ovdje i kažem ti: ‘Ako te otac i majka zaborave, ja Gospodin neću te zaboraviti nikada! Ja ću biti s tobom do kraja vremena! Voli te i oprašta ti sve što si učinila‘. Uzela me u naručje i podigla me i osjetila sam kao da je to Isus. Djevojka je kazala a će me odvesti doma”, prisjetila se.
Ne poznajem te, ali znam da postojiš. Nemam ništa i Ti si jedino što imam. Uništila sam svoj život i želim te zamoliti za oprost.
Patricija Sandoval kazala je da ju je odvezla doma ocu. “Otac je otvorio vrata da bi vidio svoju malu princezu koja je sada izgledala kao stari kostur, s vrlo malo kose i s dubokom tugom u očima. Bacila sam mu se pod noge i molila za oprost. Rekao mi je: ‘Sve je u redu, volim te.‘ Moj otac je također počeo plakati i podigao me k sebi u zagrljaj, a onda i pozvao natrag svojoj kući. I majka se vratila i što je najbolje vratila se u Katoličku Crkvu. I zato kažem sada vama majke da nikada ne odustajete. Bog čuje vaše molitve i nosi ih na posebno mjesto u svom srcu. Majčine molitve su najjače u Božjim očima i odgovorit će na vaše molitve. Nikad ne odustaje. Majčine molitve su posebne” istaknula je.
Nakon svega što je prošla Patricija je započela proces ozdravljenja, kroz čestu ispovijed i euharistiju. “Nisam si mogla oprostiti pobačaje, osjećala sam se kao ubojica. Kao da sam ubila svoje troje djece koji su završili u smeću i nisu više živi. Otišla sam na duhovu obnovu koja se vikendom održava u Rachel’s Vineyardu kako bih se iscijelila nakon počinjenih abortusa i tamo sam se počela osjećati kao majka. Taj vikend promijenio mi je život na najdublji mogući način. Bog mi je otkrio mnoge stvari, zacijelio rane za koje nisam ni znala da ih imam nakon tri abortusa koja sam počinila; i ne samo to, olakšao mi je tugu koju sam u sebi nosila nakon mnogo godina od rastave roditelja, ali i ovisnost o drogi koju sam imala prije nekoliko godina.
Moja prva kćer zove se Marijana, u čast Djevice Marije, drugo djetešce nazvala sam Emmanuel, u čast Isusu Kristu, a treće Rose, u čast Krunice.
Na duhovnu obnovu došla sam kao zla grešnica – ubila sam troje svoje djece. S duhovne obnove sam otišla znajući da sam majka troje prekrasne dječice za koju sada brinu Isus i Marija, a koja me čekaju na ulasku u raj kako bi me pozdravili. Osjećala sam se tako sretno! Taj vikend sam im dala imena, čast i dostojanstvo. Moja prva kćer zove se Marijana, u čast Djevice Marije, drugo djetešce nazvala sam Emmanuel, u čast Isusu Kristu, a treće Rose, u čast Krunice. Taj vikend dala sam im obećanje: ‘Budući da sam skončala vaše živote i nisam vam dala priliku da živite, vama u čast ću činiti sve što je u mojoj moći da obranim život‘. I Bog je učinio tako”, zaključila je.
Cijeli video pogledajte ovdje!