Gledajući podcast u kojem je Timothy gostovao, cijelo se vrijeme ponavljala ista misao, a to je  (ne)zahvalnost. Timothy je učenik prvog razreda osnovne škole i trenutno prolazi najtežu bitku, i to onu najtežu i najvažniju – za život.

Na prvu, ovaj razigrani i nasmijani dječak ni po čemu ne odaje dojam toga da je bolestan, a onda niti toga da je tužan ili očajan. Naprotiv, na postavljeno pitanje o tome je li ljut na Boga zbog toga što boluje od karcinoma, Timothy odgovara nešto posve suprotno od očekivanog. Taj, 8-godišnji dječak jednostavno govori: “Sretan sam jer je izabrao mene, a ne mog brata ili sestru. U protivnom, oni bi trebali prolaziti ovo kroz što ja prolazim.”

Taj, mali dječak, sudeći po izjavi koju je dao, kao i svjedočanstvom života, mogu se, a i trebaju postidjeti mnogi odrasli. Njegovo stav prema bolesti govori o onome vlastitom svakom čovjeku, a to je sloboda, odnosno – stvar percepcije prema stvarnosti koju čovjek živi. Poznati bečki psihijatar Viktor Frankl očaj je opisao kao patnju bez smisla, a tome nažalost mnogi  podliježu i to zbog puno manjih problema od onih s kojima se ovaj dječak trenutno susreće.

Sretan sam jer je izabrao mene, a ne mog brata ili sestru. U protivnom, oni bi trebali prolaziti ovo kroz što ja prolazim.

Osobe koje se nalaze u teškim životnim situacijama generalno se dijele u dvije kategorije, tj. na one koji Boga blagoslivljaju i na one koji ga proklinju i okrivljuju za sve što im se događa. Ipak, mali, odnosno veliki Timothy, osim davanja primjera kako se ispravno koristi slobodna volja, svjedoči i o još jednoj stvarnosti – a to je pitanju prioriteta, odnosno idolopoklonstva. Nekima je doista važnije zdravlje, ugled i novac od Boga. Ne i Timu, koji je i u najtežoj situaciji našao razlog za zahvaljivanje.

Trenutno se odvija kampanja u kojoj se moli za ozdravljenje malog Tima, a video u cijelosti možete pogledati ovdje.