Na četvrtu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Vlč. Bošnjaković, potaknut evanđeoskom slikom susreta Marije i Elizabete, među ostalim poručuje: "To su bile dvije žene u Bibliji koje su na izričit način pridonijele blagostanju židovskog naroda, jer su ubile neprijatelje. Što znači ubiti neprijatelja? To može značiti i pobijediti vlastiti egoizam i vlastitu sebičnost. To je jedan od naših velikih neprijatelja, jer puno se lakše često nositi s neprijateljima oko sebe nego s neprijateljem u samome sebi".
Kako to da Marija hiti Elizabeti pomoći, a prošlo je već šest mjeseci otkako je Elizabeta trudna? Zanimljivo je također kako evanđelist Luka govori da je dijete u njezinoj utrobi zaigralo od radosti. Ma kako ona zna da je to dijete zaigralo od radosti u utrobi? I, osim toga, kako to da se Marija i Elizabeta pozdravljaju pomalo neobičnim rječnikom? Luka ne želi prikazati gestu ljubavi jedne rodice prema drugoj, nego nam želi ukazati na Isusa, prema kojemu je naš život okrenut. Što nam, dakle, Luka želi reći o Marijinom Sinu? Mi predajemo Isusu naš život. Mi vjerujemo u njega i naš se život okreće prema njemu, baš kao što se i Marijin život okrenuo prema Isusu. Čemu nas to Luka želi podučiti?
Molitva je sastajanje s Bogom koji nas ljubi. Marija, dakle, radi Boga hiti u gorje
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Marija pohiti u Gorje. Kad se radi o Božjoj stvari, Marija ne odlaže činiti ono što je Božje, ono što je vrijedno, ono što je lijepo, ono što je istinito, ono što je vječno. Nije to uvijek lako, no ako Božju stvar stavljamo na prvo mjesto i ne odlažemo to za neke druge dane, tada smo na tragu onoga što je i Marija činila. Određene se prilike ne ponavljaju, što, dakako, ne umanjuje mogućnost da nam Bog uvijek iznova pokazuje svoju ljubav. A da bismo mogli prepoznati trenutak potrebna nam je molitva. Upravo i ovih dana. Molimo kako bi nas Bog pohodio. Molitva je sastajanje s Bogom koji nas ljubi. Marija, dakle, radi Boga hiti u gorje. Kako to da hiti u gorje? Gora ima simbolično značenje u Svetom pismu. Na njoj se događa susret čovjeka i Boga, Mojsija i Boga, Ilije i Boga, Abrahama i Boga. Uskoro ćemo se prigibati pred Djetetom Isusom, no to je naš uspon na goru s koje možemo bolje gledati sebe i druge.
Marija uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Marija pozdravi Elizabetu. Ime Elizabeta znači ‘Gospodin moj se zakleo, učinio je jednu zakletvu. Zakleo se da će biti vjeran svojim obećanjima. I, evo, ova obećanja Bog ispunjava, baš kao što smo mi i u našem narodu toliko puta osjetili blizinu BDM. Čemu treba naglašavati da je Marija pozdravila Elizabetu? Naravno da ju je pozdravila kao što se svatko kad se nakon nekog vremena vidi, pozdravlja. Židovi se pozdravljaju riječju šalom, što znači ‘mir’. Nije samo tek ‘dobar dan’, nego ‘mir’, no ova riječ ima daleko šire značenje. A to što Marija pozdravlja Elizabetu znak je da se sada ispunja taj mir. Zato Luka naglašava da je Marija pozdravila Elizabetu.
Po Isusu se događa mir u našim srcima, uvijek kad se kao vjernici njemu obraćamo. Isus je knez mira. Kad Marija pozdravlja Elizabetu riječju šalom – događa se svečano ostvarenje te riječi
Po Isusu se ispunja taj pozdrav. Po njemu nam dolazi mir. U Ps 72 čitamo: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik do vijeka. Evo ispunjenja tih riječi. Po Isusu se događa mir u našim srcima, uvijek kad se kao vjernici njemu obraćamo. Isus je knez mira. Kad Marija pozdravlja Elizabetu riječju šalom – događa se svečano ostvarenje te riječi. Zar ne molimo mi Mariju u mnogim našim poteškoćama, a sjetimo se samo rata, da nam donese mir? U ratovima nemira naših obitelji, u bračnim odnosima, rodbinskim i prijateljskim, društvenim sukobima potreban nam je mir, Isus Krist. Marija je nositeljica vrhunca mira, kneza mira, Isusa Krista. Potrebni su nam junaci i junakinje mira u obiteljima i društvima. I u tome želimo nasljedovati Mariju. Da budemo nositelji mira u našim srcima, u našim obiteljima, u našoj zemlji.
I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa. Elizabetu zahvaća Duh Sveti. Kad Marija dolazi u Elizabetinu kuću, tada zapravo dolazi nova snaga u tu kuću, snaga Duha Svetoga. I na sav glas povika Elizabeta: Blagoslovljena ti među ženama! Ovo je pozdrav iz Starog zavjeta. Njime su bile pozdravljene dvije žene u SZ-u koje su učinile djela što ih inače nijedna žena nije bila sposobna svojim snagama učiniti – pobijediti neprijatelje. Blagoslovljena među ženama bila Jaela (Sudci 5,24); Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! (Jd 13,18). To su bile dvije žene u Bibliji koje su na izričit način pridonijele blagostanju židovskog naroda, jer su ubile neprijatelje. Što znači ubiti neprijatelja? To može značiti i pobijediti vlastiti egoizam i vlastitu sebičnost. To je jedan od naših velikih neprijatelja, jer puno se lakše često nositi s neprijateljima oko sebe nego s neprijateljem u samome sebi. Pobijedimo ovih dana sebičnost tako što ćemo biti kuća kruha (Bet-lehem) jedni za druge po snazi pravoga kneza mira, Isusa.
Mi znamo kako je Marija slušala glas Božji i bio je blagoslovljen plod njezine utrobe
Korisno je primijetiti i riječi iz Ponovljenog zakona koje se također pojavljuju u današnjem Evanđelju kada se spominje plod utrobe. Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje (Pnz 28,1-4). Mi znamo kako je Marija slušala glas Božji i bio je blagoslovljen plod njezine utrobe. Neka nam i današnja nedjelja pomogne otvoriti oči srca, duše kako bismo povjerovali njegovoj Riječi, a potom kako bi bio blagoslovljen plod utrobe naših obitelji, kuća, naših bližnjih i dragih, ali neka naša molitva mira zahvati i sve one s kojima smo u nemiru jer uskoro dolazi Emanuel – s nama Bog.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Bošnjakovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.