Koludrica zadarskog samostana sv. Marije s. Vekenega Križanac približila je mladima karizmu benediktinskog reda tijekom njihova posjeta samostanu benediktinki. Posebno je istaknula posljednji susret svetog Benedikta i njegove sestre svete Skolastike koji prenosimo u nastavku.
Sveta Skolastika, sestra blizanka svetog Benedikta, prva je benediktinka i utemeljiteljica ženske grane benediktinskog reda. Ime Skolastika, što znači „učenica“, odražava i njezinu posvećenost Bogu još od ranog djetinjstva.
Jedne večeri Skolastika je molila brata Benedikta da se ne vrati u svoj samostan, nego da tu noć ostanu još razgovarati o „radostima nebeskog života“. Benedikt je tu zamolbu sestre odbio, no Skolastika je onda to zamolila Gospodina i uslišio je njenu molitvu.
Počela je padati jaka kiša i Benedikt se nije mogao vratiti tu večer u svoj samostan, kako su nalagala pravila zajednice, da ne može prespavati izvan samostana.
Počela je padati jaka kiša i Benedikt se nije mogao vratiti tu večer u svoj samostan.
Životopisac piše, kad Benedikt nije ostao svojom voljom, ostao je protiv svoje volje sa sestrom koja je dugo čekala vidjeti ga te su probdjeli noć u duhovnom razgovoru.
„Više je mogla ona koja je više ljubila“, zapisao je sv. Grgur Veliki, pozivajući se na Ivanovu misao „Bog je ljubav“.
Kad je Benedikt pitao Skolastiku što je to učinila, odgovorila mu je: „Eto, molila sam tebe i nisi me htio čuti. Zamolila sam svoga Boga i on me čuo. A sada, daj, izađi, ako možeš. Ostavi me tu, pa se vrati u samostan“.
Skolastika je predosjetila svoju smrt i zamolila je brata da još ostane s njom.

sv. Skolastika i sv. Benedikt / Foto: Župa sv. Nikole Jastrebarsko
„Ljubav je pokretačka snaga za sve, pa i za molitvu. Skolastika je predosjetila svoju smrt i zamolila je brata da još ostane s njom, što je on bio odbio učiniti. Kad je sv. Benedikt tri dana poslije toga njihovog susreta pogledao kroz prozor svoje ćelije u nebo, vidio je dušu svoje sestre Skolastike u liku goluba kako se uzdiže u nebo.
Vidio je duh svoje sestre kako izlazi i vraća se k Ocu. Golub je i simbol Duha Svetoga“, rekla je s. Vekenega.
Kad je sv. Benedikt tri dana nakon njihovog susreta pogledao kroz prozor u nebo, vidio je dušu svoje sestre Skolastike.
Istaknula je da Skolastika u molitvi Bogu da Benedikt ostane onu večer s njom, pred sobom nije imala molitvenike iz kojih je molila.
„Skolastika je upravila molitvu svojim čistim srcem, u suzama. Izmolila je promjenu vedrog dana u kišnu večer da se Benedikt nije mogao vratiti u samostan. Osobna molitva je jako povezana s intimnim odnosom i povezanošću osobe s Bogom, u povjerenju Bogu.
Skolastika je iz svoje jednostavnosti u privatnom odnosu s Bogom promijenila cijelu situaciju.
Ona nije molila da padne kiša, nego je molila za promjenu stava Benedikta. Osobna molitva koja nas povezuje s Bogom preobražava nas na Božju sliku na koju smo stvoreni“, poručila je s. Vekenega, naglasivši da „vjera nije osjećaj, nego odnos s Bogom“.
Izmolila je promjenu vedrog dana u kišnu večer da se Benedikt nije mogao vratiti u samostan.
„Molitva je ponajprije odnos prijateljstva u odnosu ljubavi i prosvjetljuje nam oči srca. Što smo više vjerni Bogu, taj odnos više raste, da nam osobna molitva bude poput zraka kojeg dišemo, da dišući molimo.
Duh Sveti oživljava našu osobnu molitvu koja posvećuje našu grešnost.

Foto: Ines Grbic
Kroz osobnu molitvu, Božja milost može preobraziti našu slabost u svoju snagu te otkrivamo i svoje poslanje na zemlji.“
„Važno je stići u Nebo, da svatko ispuni svoj poziv na koji je pozvan. Sve treba služiti kao sredstvo da se dođe do Boga“, poručila je s. Vekenega, rekavši da je važno ostati otvoren poticajima duha Božjega i autentično živjeti svoj životni poziv, prenosi IKA.
Skolastika je bila plakala dok je molila, nije osjećala radost, ali ona je i u toj boli molila.
Što više poniremo u odnos s Bogom kroz osobnu molitvu, to će biti i intimnije naše prijateljstvo s Bogom koje nastaje kroz osobnu molitvu.
„Nećemo imati uvijek osjećaj utjehe, ali treba ustrajati u molitvi. Skolastika je bila plakala dok je molila, nije osjećala radost, ali ona je i u toj boli molila. Skolastika je imala čistoću srca i njena molitva je bila uslišana. Uvijek treba uzdizati svoj duh Bogu“, potaknula je s. Vekenega, rekavši da uvijek treba računati na Duha:
„Duh Sveti je naša poveznica s Bogom. On će nas voditi i dati nam snagu, pravu misao i pravi odgovor“.