Dolaze u velikim i malim veličinama, šareno ukrašeni i jednostavno uređeni. Kao da nema Božića bez božićnog stabalca. Ali ne samo u kršćanstvu, već i u mnogim drugim kulturama, drveće ima simbolično značenje i predstavlja život, piše Christoph Meurer u tekstu objavljenom na portalu katholisch.de. U tekstu poučno osvjetljava putovanje božićnog drvca kroz povijest, od njegovih skromnih početaka u evangeličkoj zajednici do statusa globalnog simbola Božića.
Podrijetlo božićnog stabalca nalazimo u srednjovjekovnim rajskim igrama („Paradiesspielen“). Onima koje su se izvodile iz godine u godinu na Božić prije otkrivanja božićnih jaslica, kako bi se ilustrirala veza između pada i otkupljenja Kristovim rođenjem. U tim je igrama bilo i tzv. „rajsko drvo“ s kojeg se tijekom igre ubirala jabuka.
Tijekom 16. stoljeća, stabla, odvojena od stvarne igre, proširila su se i izvan crkve kao mjesta molitve, u početku u protestantskoj regiji oko Strasbourga. Prema teologu i stručnjaku za običaje Manfredu Becker-Hubertiju, prvo božićno stabalce u Strasbourgu dokumentirano je 1605. godine, ali još uvijek bez svijeća.
U početku izazvalo bijes
Međutim, nije se svima svidio ovaj novi običaj. Pastor iz Strasbourga Johann Konrad Dannhauer žestoko je osudio biljku u djelu objavljenom 1642. godine. „Među ostalim sitnicama, staro se božićno vrijeme često slavi više uz božićno stabalce, nego uz Božju riječ“, citira prema jednoj kronici Becker-Huberti tog pastora i nastavlja: „Ne znam odakle dolazi običaj. To je dječja igra…“
Ali ljutiti pastor nije mogao spriječiti trijumf božićnog stabalca. Malo po malo ono je u božićno vrijeme ušlo u dnevne sobe mnogih obitelji, počevši od obrtnika i plemstva, a kasnije i u siromašnijim slojevima. I postalo je također internacionalno. Prema Becker-Hubertiju, prvo božićno drvce u Americi zabilježeno je 1748. godine.
Dugo je vrijeme božićno stabalce ostalo evangelički običaj jer se na njega gledalo kao na konfesionalni protusimbol katoličkim jaslicama. Tek krajem 19. stoljeća postaje dio božićne scene u katoličkim dnevnim boravcima i tako djelomično istiskuje jaslice iz središta pozornosti. Tijekom stoljećâ božićno drvce postalo je najpoznatiji božićni simbol diljem svijeta. Zanimljivo, danas nitko od katolika ne spominje tzv. „protestantizaciju“ glede širenja božićnog drvca. Bogu hvala, puno smo dobrih stvari naučili ili ekumenski preuzeli jedni od drugih, ne tek adventski vijenac i božićno stabalce…
Trg svetog Petra i najmanje božićno stabalce
Najpoznatija božićna stabalca su ona na Trgu svetog Petra u Rimu i ispred Rockefeller centra u New Yorku sa svojih 30.000 lampica. Kada je riječ o rekordima, uvijek valja uzeti u obzir grad Dortmund. Svake godine od 1996. na božićnom sajmu u Dortmundu nalazi se 45 metara visoko stabalce, koje operateri opisuju kao najveće božićno stabalce na svijetu. U Guinnessovoj knjizi rekorda, pak, brazilsko stabalce iz 2001. godine prepoznato je kao „najveće umjetno božićno stabalce“.
Grad u Ruhrskoj oblasti definitivno je u vrhu kada je riječ o najmanjem božićnom stabalcu. Sićušna stvarčica ima tek 14 milimetara. To znači da nije visok ni kao kovanica eura, ali su ga dizajneri ipak ukrasili bajkovitim svjetlima, kuglicama i šljokicama.