Bog je dao snijeg, a otac Hasse i njegovi studenti su napravili kapelu. U nastavku pogledajte kako izgleda kapela izgrađena u snijegu.
Kad ti Bog da snijeg, ti napravi snježnu kapelu. Tako nekako bi se mogla sumirati već tradicionalna zimska akcija studenata inženjerske škole u sjevernom Michiganu. Naime, oni već osmu godinu za redom izrađuju kapelicu od leda gdje potom slave i svetu misu, prenosi portal Book.hr.
Krenuli su još 2016. godine, kada se velečasni Ben Hasse sa svojim studentima odlučio uključiti u zimski karnevalski tjedan Tehnološkog sveučilišta u Michiganu. Dio karnevalske aktivnosti uključuje natjecanje u izradi ledene skulpture u kojem studenti imaju jednu noć da naprave kip. Tako su se deseci studenata Michigan Tech-a koji su također dio Sveučilišne župe sv. Alberta Velikog prijavili na natjecanje 2014., ali njihova skulptura nije plasirana. No, nisu odustali već su se prijavili i sljedeće godine. Isklesali su baziliku svetog Petra – i pobijedili na natjecanju.
Ledena kapelica
Rodila se ideja da će sljedeće godine krenuti u jedan veliki projekt – izgradnju ledene kapelice. I jesu. Na parkiralištu crkve, već osmu godinu za redom, niče kapelica Gospe Snježne, kako su je nazvali. Po završetku ledene kapelice, slavi se i sveta misa otvorena za javnost.
Slavljenje mise na otvorenom usred zime pravi je izazov.
Slavljenje mise na otvorenom usred zime pravi je izazov. Otac Hasse je za American magazine rekao da su mu se, u više navrata, usne zalijepile za smrznute kaleže. Ove godine prva Sveta misa najavljena je za 10. veljače, a čak se može pratiti i online. Mise će se nastaviti sve dok se građevina ne otopi ili dok župi ne zatreba parkiralište.
Ne senzacija, već evangelizacija
Važno je napomenuti ono što otac Hasse kaže da je bitno u cijelom ovom procesu. Kaže, nije to atrakcija ledene kapele i jedne posebne svete mise: “Studenti se druže za vrijeme izgradnje. Osjeća se zajedništvo, ljubav. Svatko od njih povede i nekog svog prijatelje, pa tako u cijelom tom procesu upoznamo nove ljude koji zaista postanu dio zajednice”, rekao je.
Svatko od njih povede i nekog svog prijatelje, pa tako u cijelom tom procesu upoznamo nove ljude koji zaista postanu dio zajednice.
Također, kazao je da će se pravi plodovi rada znati tek za nekoliko desetljeća. “Vidjet ćemo u nadolazećim godinama, desetljećima… Ono što je stvarno važno su studenti koji možda nisu bili stvarno povezani s vjerom, a za koje je ovo bila početna točka”, rekao je. “To je ono zbog čega sam najviše uzbuđen.”