Vlč. Budinski naglasio je kako se trebamo fokusirati na patnju koja je realna, a ne ona koju zamišljamo. Spomenuo je primjer kada je znanstvenik davao otrov sa saharinskim vodom bijelim miševima, a taj je otrov ubijao je limfocite te je slabio imunosni sustav.

Htio bih reći da najčešće u životu neka tragedija koja nas pogodili ili otrov koji biva uštrcan u naše vene po nečijim riječima obeshrabrenja nije ono što nas zapravo ubija već to što mi u svojim navikama, osjećajima i srcu zadržavamo ono što je loše i ugibamo.

“U jednom trenutku taj je znanstvenik eliminirao otrovni element i nastavio im davati saharinsku vodu. Međutim, limfociti su drastično nastavili opadati. Dakle, imunitet je i dalje opadao iako miševi nisu jeli otrov nego samo jeli saharinsku vodu. Znanstvenici su zaključili da imunosne stanice imaju svojstvo pamćenja, zapamtile su da saharinska voda uvijek dolazi s otrovom i nastavile su odumirati. Htio bih reći da najčešće u životu neka tragedija koja nas pogodili ili otrov koji biva uštrcan u naše vene po nečijim riječima obeshrabrenja nije ono što nas zapravo ubija već to što mi u svojim navikama, osjećajima i srcu zadržavamo ono što je loše i ugibamo. Postoji velika povezanost između našeg imunosnog sustava i živčanog sustav kao što je to zapaženo kod eksperimentalnog životinja. No budući da nismo samo tjelesna i duševna bića nego i duhovna. Zato je i važno da kad nam se nešto loše dogodi da ne utonemo u meditaciju tih negativnih i loših zbilja jer ćemo nužno i na tjelesnoj razini patiti te će nam imunitet oslabjeti. Ako se takva situacija potraje, obolit ćemo.”

Naglasio je kako čovjek iako doživi tragedije kojima se nije nadao, često odlazi i u strahove koji se neće ostvariti.

“Najveća čovjekova opasnost je što krene prekomjerno brinuti i ulazi u strahove iz kojih nema izlaza. Mi ljudi smo kadri izmisliti probleme koji se neće dogoditi. Trećina patnji u našem životu je neizbježna, ali hoću reći da dvije trećina patnji sami izazovemo te nas ta tuga učini bolesnima.”

Vlč. Nikola Jurković podsjetio je na geslo 30. svjetskog dana bolesnika obilježenog 11. veljače: “‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’ (Lk 6, 36). Ostati na putu milosrđa s onima koji pate.”

Papa Franjo nam ove godine na poseban način poručuje da s oduševljenjem i zahvalnošću možemo gledati na Božje milosrđe kroz dimenziju očinstva i dimenziju majčinstva. Zato što On brine snagom oca i nježnošću majke.

“Ta poruka nas upućuje da svoj pogled upravimo Bogu koji je bogat milosrđem, koji na svoju djecu uvijek gleda s očinskom ljubavlju pa i kad se udaljuju od Njega. Božje milosrđe je upravo ono što nam izražava narav za prisutnost dobrog Boga u našem životu. Ono što nam papa Franjo ove godine na poseban način poručuje je da s oduševljenjem i zahvalnošću možemo gledati na Božje milosrđe kroz dimenziju očinstva i dimenziju majčinstva. Zato što On brine snagom oca i nježnošću majke.”

Govoreći o sakramentu bolesničkog pomazanja, vlč. Jurković objasnio je kako taj sakrament svoje temelji pronalazi u Svetom pismu.

“Sveti Jakov u svojoj poslanici naglašava važnost molitve i kajanja za počinjene grijehe. Ozdravljenje bolesnih zapravo pripada radosnoj vijesti spasenja. Sveti Jakov govori ovako: ‘Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.’ (Jak 5,14-15) Molitva i pomazanje mogu bolesniku pribaviti oproštenja grijeha, ali zapravo ti grijesi i bolest nisu povezani s njegovim unutarnjim odnosom jer i bez toga sakramenta Bog bogat milosrđem prisutan je u našem životu.”

Emisiju možete pogledati OVDJE.

Prvu sezonu emisije “Pod križem” pratite srijedom od 20 sati na Hrvatskome katoličkom radiju, a video prijenos na Facebooku HKR-a.