Kako je u uvodu spomenula s. Ana, snaga i svjedočanstvo vjere dolaze iz pouzdanja u Boga i odgovor su na poticaje Njegove ljubavi. Na pitanje o razlozima upisa na KBF-a, Martina je naglasila da je to bila ponajprije iz ljubavi prema Kristu i Crkvi i želje da bolje upozna svoju vjeru. “U srednjoj školi uopće nisam o tome razmišljala, ali nakon jednog događaja u 4. razredu iskreno sam poželjela. Iako je na prvoj godini sve izgledalo jako teško, puno ispita, drevni jezici…, nakon pet godina studija na Filozofsko-teološkom smjeru mogu reći da sam osnažena u vjeri, jer sam dobila puno znanja koje sada mogu predavati djeci i mladima. Meni je to najljepših pet godina života, jer sam pronašla puno prijatelja i upoznala brojne profesore i ljude koji su me poticali na angažman.”

S. Irena i Martina

Patricija je pak na pitanje kako je predavati u školi odgovorila kako je to poziv koja nudi puno izazova. “Ali k’o da sam se rodila kao vjeroučiteljica! Ipak, mi vjeroučitelji moramo naučiti najdublje tajne katoličke vjere prenijeti drugima. Vjera je dar, a mi se svakoga dana moramo odlučivati za Krista. Nije mi nimalo teško biti vjeroučiteljica jer je to uzvišeni poziv i nadahnuće. Usto, na praksi su nas poticali da razvijamo komunikacijske vještine – a tome sada ja učim svoje đake – da nauče slušati jedni druge i da uče komunicirati.”

Može li se u menzi svjedočiti svoju vjeru?

Na pitanje pak o svjedočenju vjere u javnim prostorima, primjerice prekriže li se u studentskoj menzi, s. Irena je priznala da se prvi put zbunila te to nije učinila, ali sada ne propušta. Patricija je dodala da je na prvoj godini studija od toga zazirala. “Sada mi to više nije nikakav problem. I raduje me da ima sve više mladih ljudi koji i tako svjedoče svoju vjeru.”

Autentičnost osobe koja vjeru prenosi od presudne je važnosti.

Martina je dodala da je jednom s kolegom bila u menzi, kada je počela blagovati bez znaka križa. On se zaustavio i znamenovao se, a potom su i blagoslovili hranu. Na čuđenje nazočnih, odgovorila je riječima koje je uputila i slušateljima, posebno mladima: “Ne bojte se! Nemojte se sramiti svoje vjere, nego budite baš ponosni na nju. Uvijek kažem svim prijateljima, a sada i učenicima – nemoj se sramiti svoje vjere! Dosta mi ljudi kaže da neće ulaziti u rasprave jer se boje hoće li ih netko osuditi zbog njihovih stavova. A ja ih uvijek pitam: ‘Kako bi reagirao Krist koji je sve dao za naš život?’ Dao nam je sve što se može dati. A mi? Mi smo mala bića koja trebamo prenositi tu ljubav koju nam je On dao i ostavio. Ta ljubav je vječna i zato uvijek kažem svima koji me pitaju: ‘Ne bojte se! Zaista, ne bojte se i budite ponosni na svoju vjeru!'”

Doc. dr. sc. s. Ana Begić

S. Ana podsjetila je da je prema prošlom Popisu u Republici Hrvatskoj bilo 90% kršćana, što znači da su kršćani u velikoj većini i postavila pitanje zašto je onda križanje u menzi svima toliko čudno? Patricija je rekla kako mediji uporno promiču tvrdnju da je vjera privatna stvar pojedinca. “Ali nije tako. Vjeru treba javno izražavati, onako kako su to činili Krist i apostoli. Od izazova križa i od Isusa se ne smije bježati. A vjera je ona koja provocira.”

Je li, uz školski, potreban i župni vjeronauk?

Na pitanje treba li se pokloniti i prekrižiti pred crkvom u kojoj je živi Krist, sve gošće su se složile da treba i da su svaku tako učili odmalena. Govoreći pak o usporedbi školskog i župnog vjeronauka danas, Patricija je naglasila da predaje u srednjim školama, ali vodi i župnu katehezu i potvrdila je nužnost i jednog i drugog programa. S. Ana je dodala da je župna kateheza u bivšem sustavu bila kontinuirana, a sada je samo prigodna – za sakramente, što svakako treba mijenjati. Usto, ne smije se zanemariti ni formativna dimenzija školskog vjeronauka.

Sudionice emisije “Pod križem”

S. Irena je dodala da obitelji i vršnjake povremeno upozorava na neke stvari jer dobiva snagu od svakodnevne euharistije: “Nezgodno je opominjati, ali moj način življenja svjedoči. Mnogi, primjerice, neće psovati u mojoj prisutnosti.” S obzirom da studira na dva fakulteta, KBF-u i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, potvrdila je da njen bijeli habit dominikanke koji put bio znak spoticanja: “Na ERF-u studiram izvanredno, a s obzirom na pandemiju, cijelu prošlu godinu bili smo online. Neki su profesori ipak imali negativan stav prema meni kao redovnici. Primjerice, predavanja su bila petkom navečer te subotu i nedjelju cijeli dan, pa su neki izostanci bili nužni, ali meni se to zamjeralo, a drugima se opraštalo. Mnogi nisu prihvaćali moje obaveze i uvjetovali su različite mjere, ali ipak sam pronašla način suradnje.”

Na posljednje pitanje tko je najviše utjecao na sliku Boga u njihovim životima, gošće su spomenule susrete s različitim ljudima, potom svoje obitelji te bake i vjeroučitelje.

Emisiju “Pod križem” na HKR-u možete pratiti srijedom od 20 sati.