Općenito o molitvi

“Nije uvijek jednostavno govoriti o molitvi, naročito osobama koje su vjernici i u svom svakodnevnom životu prakticiraju molitvu. Što se uopće može čuti pametno i novo po pitanju ove tematike može biti možda i opravdan stav, ali je pitanje nismo li već time iskazali kako imamo problem s komunikacijom, jer ako nismo spremni slušati, nismo sposobni za komunikaciju. A molitva je upravo komunikacija, zajedništvo (lat. communio) s Bogom s kojim se u molitvi razgovara” rekao je vlč. Kolar.

Molitva bi se mogla usporediti s izlaskom na kavu ili slično s osobom koju posebno cijenimo i volimo, gdje u tom trenutku za nas ne postoji ništa osim te osobe. To se treba dogoditi i u molitvi, treba doći do isključenja svega što ometa mogućnost da se komunikacija u potpunosti ostvari.

Naglasio je da je za dobru molitvu važno najprije slušati jer i sv. Augustin kaže da dobra molitva ne podrazumijeva puno riječi. To ne znači da treba malo moliti, već da u tom dijalogu s Bogom trebamo dopuštati da i Bog govori.

“Kao i sve što jesmo i što nas okružuje, i molitva je dar Božji, a ne isključivo naša inicijativa. Kao što je vjera dar darovan svakom čovjeku u klici, koju treba njegovati da raste, tako je i molitva Božji poziv na razgovor. Molitva je Božji poticaj u nama da razgovaramo s njime” objasnio je župnik sa zagrebačke Kajzerice.

Nerijetko čak niti ne znamo kako moliti, ali kažu crkveni oci kako je već i sama želja za molitvom molitva.

Vlč. Krunoslav Kolar naglasio je da molitva treba biti upravljena Bogu u budnosti iščekivanja kraljevstva Božjeg te je ona poput Isusove molitve u Getsemaniju, borba u budnosti da ne padnemo u napast. Trebamo imati na umu kako Isus uvijek odgovara na molitvu koja je upućena s ispravnom vjerom, jer takva molitva po sadržaju nikada nije suprotna Božjoj volji.

Vrste molitava

Blagoslovna molitva je čovjekov odgovor na Božje darove, čovjek blagoslivlja onoga koji je izvor svakog blagoslova (u prinosu darova na misi svećenik moli: Blagoslovljen si Gospodine, Bože svega svijeta, od tvoje darežljivosti primismo kruh što ti ga prinosimo…). Razlikujemo silazni blagoslov, koji je naše primanje od Boga, i uzlazni blagoslov, koji podrazumijeva da mi blagoslivljamo Gospodina jer nas je on blagoslovio. Najčešće susrećemo blagoslov kao molitveni oblik s nakanom da osoba ili predmet bude protkan Božjim Duhom, uronjen u Božju prisutnost.

Klanjanje je temeljni stav kojim stvorenje priznaje svoju ovisnost i predanost pred Stvoriteljem. Ovo je prije svega stav poniznosti duha kojeg potom slijedi tijelo. Klanjanje je prije stav srca nego li tijela. Stoga nije dovoljno samo pasti na koljena već prije toga biti ponizan, svjestan svoje malenosti i Božje veličine.

Prošnja se u novozavjetnim spisima navodi kao uporno traženje, zazivanje, vapaj, pa čak i borba. To je zapravo povratak k milosrdnom Ocu, traženje ponajprije Božjeg kraljevstva gdje će nam se potom ostalo nadodati. Po sebi, prošnja je svaka molitva upravljena za osobne potrebe ili potrebe drugih.

Zagovorna molitva je oblik molitve u kojoj tražimo neku posebnu milost za nekoga drugoga, zagovaramo ga pred Bogom, i tu smo najsličniji Kristu koji moli za druge. Također, nerijetko zagovorna molitva u svom sadržaju sadrži i određeno obećanje (zagovor) koje ćemo ispuniti po ostvarenju te molitve.

Zahvalna molitva je zahvala Bogu za primljene darove, za svaki darovani trenutak. Vrhunac takve molitve je euharistija koja uključuje i sve druge tipove molitve. Zahvala treba biti česta kao i prošnja.

Izražaji molitve

Usmena molitva  najčešći je oblik naše molitve. Bog sve stvara svojom riječju pa se i mi, stvoreni Božjom riječju na njegovu sliku, izgovorenom riječju molimo Boga. Preduvjet takve molitve je srcem prionuti uz Boga, jer uslišanje ne ovisi o količini molitve već o gorljivosti duše. Isus sam prakticira usmenu molitvu te tako uči i svoje učenike moliti. Karakteristična je kao molitveni oblik zajednice, što osobito vidimo na svetim misama. Usmena molitva izričaj je molitve cijelim bićem.

Razmatranje je svojevrsni napor u pozornosti da se shvati razlog i način kršćanskog života. Za podlogu najčešće ima Sveto pismo, ali i svete slike, liturgijske tekstove, duhovne spise otaca i sl. Razmatrano usvajamo i uspoređujemo sa sobom. Razmatranje nas vodi k otkrivanju Božje volje za nas i nezaobilazni je tip molitve. Primjer je lectio divina, tj. božansko čitanje svetopisamskog teksta, a u tu skupinu možemo ubrojiti i krunicu u kojoj razmišljamo o životu našega Spasitelja.

Kontemplacija ili unutarnja molitva je razmatranje za kojeg je pogled uprt u Gospodina. Potrebno je odrediti posebno vrijeme za Gospodina za ovu molitvu, s odlukom da se dogodi potpuno predanje za kojeg nas ništa neće odvojiti od tog puta ususret Gospodinu. Potrebno je potpuno se pribrati, pustiti Gospodinu da nas preobrazi i očisti. Kontemplacija je potpuno uranjanje u Boga, pa zbog toga biva milost i dar jer može biti primljena samo u siromaštvu i poniznosti duha. Ona je zajedništvo s Presvetim Trojstvom na određen je način gledanje Isusa u svjetlu vjeri. To je šutnja raspoloživa za slušanje, tišina koja je ponekad nepodnošljiva čovjeku, a u kojoj nam Bog jasno govori.

„Molitva je nada na djelu“ (J. Ratzinger)

Poticajna je i ohrabrujuća misao pape Benedikta XVI. u kojoj nam poručuje: „Naučiti moliti znači naučiti nadati se, a stoga i naučiti živjeti.“ Iz ovoga možemo zaključiti da moliti znači nadati se i živjeti. A to ne treba čuditi budući da nam molitva pomaže da ovozemaljski život ravnamo po Božjoj volji kako bismo živjeli vječnim životom. Biti u odnosu s onim koji je Život, što ostvarujemo po molitvi, znači živjeti zauvijek.

“Molitva je uvijek izraz vjere, jer obraćajući se Bogu molitvom vjerujemo da postoji, da nas čuje i da nas može uslišiti. Samim time, ona je izričaj nade i usmjerena je prema budućnosti, jer se moleći nadamo onome za što molimo. Molitva je susret s Bogom, razgovor, osluškivanje, predanje Bogu u vjeri. Molitva je nada da će taj susret trajati vječno, da će se iz ovozemaljskog susreta preliti na vječnost” zaključuje vlč. Krunoslav.