“Zamislite kamen u fontani, koji je okružen vodom, ali srce kamena je potpuno suho. Upravo ta slika ocrtava život današnjeg čovjeka. Okruženi smo vodom, svime dobrim što nam se nudi, svim informacijama koje su nam stavljene na raspolaganje. Ali nije rijetko da nam je srce, unatoč tome, suho i gladno. Zašto smo tako često začahureni, da u naše srce ne može ništa prodrijeti?”, zapitao se fra Vladimir i ponudio odgovor: “Zato što smo u krizi, iako je o tome nepopularno govoriti.”

Kriza nije nužno loša, nego je poput raskrižja, na kojemu sami biramo kamo ćemo poći.

Kriza također može biti i vrijeme rasta ili sazrijevanja. Nužno je, međutim, svladati strah koji paralizira cjelokupni naš rad, jer nas veže uz sitne sigurnosti i zone komfora. Kriza razbija ta naša utočišta, zato se može reći da nije svaka kriza za zlo”, naglasio je voditelj.

Ravnodušnost i relativizacija svih apsoluta

Kao jednu od dvije najveće opasnosti u životu pojedinca, fra Vladimir je naveo RAVNODUŠNOST, koja se očituje u malodušnosti, zamoru i malaksalosti, kako u obiteljima, tako i u samostanima. Ta se ravnodušnost očituje i u stavu “ništa me ne dira, jer nemam stav o ničemu”. Kako je rekao, to je pogrešno u samoj biti, jer se ne promišlja o pojavama u društvu, a to nepromišljanje razara suvremenog čovjeka. “Ako nam je svejedno postoji li Bog ili ne postoji, imamo ozbiljan problem! Ne možemo ne imati stav o ničemu, jer smo stvoreni za vječnost. Ne može se biti ravnodušan prema svemu”, upozorio je fra Vladimir.

Fra Vladimir Vidović

Druga opasnost koja prijeti je RELATIVIZACIJA svih vrednota i svih apsoluta. “To nam se servira u medijima i u društvu, a to dovodi do velike nestabilnosti i nesigurnosti. Ravnodušnost i relativizacija svega su u korijenu svake krize”, istaknuo je fra Vladimir i podsjetio što možemo učiniti kad nas kriza pogodi.

Prva sigurna uporišna točka u svakoj krizi je Evanđelje Isusa Krista.

“Evanđelje treba biti orijentir za sve naše životne korake i u Božjem svjetlu pozvani smo promatrati sve što nam se događa. Evanđelje nam daje odgovore i vratiti se Evanđelju znači vratiti se Isusu Kristu, iznova osjetiti milost početaka.

Drugo što je važno je pronaći hrabrost i odvažnost.

Imaš li hrabrosti i odvažnosti prepustiti se Duhu Svetom?”, pratiteljima je pitanje postavio fra Vladimir, ističući da je za prihvaćanje Evanđelja i življenje sadašnjeg trenutka nužno potrebna snaga vjere.