Vlč. Tomislav Šagud na početku emisije pročitao je ulomak iz Lukinog evanđelja (Lk 5, 1-11). Govoreći o događaju iz Lukinog evanđelja zapitao je: “Tko je ulovio ribu?” i pokušao što jasnije i konkretnije dati odgovor.

Tko je ulovio ribu?

Nakon što smo pročitali ovaj ulomak iz Evanđelja, postavlja se pitanje – Tko je ulovio ribu? – Isus ili Petar? Petrova je bila lađa, njegove su bile mreže, ruke koje su bacile mrežu i izvukle ribu, njegovo je znanje i iskustvo u ribolovu… Isus je samo rekao jednu riječ. Ipak, ovaj ulov se pripisuje Isusu, a ne Petru. Ovo je jako zgodan primjer koji nam opisuje kako djeluje milost. Katekizam definira milost na sljedeći način: „Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje” (KKC 1996)

Dakle, milost je Božja pomoć, Božji dar koji nam daje da postanemo Božja djeca. U krštenju dobivamo milost da postanemo Božja djeca, ali i tijekom života Bog nam daje milost da možemo živjeti kao Božja djeca, slobodni i radosni. Koliko kršćani su tužni i tjeskobni, robovi grijehu i raznim ovisnostima. Oni jesu djeca Božja, ali ne žive kao Božja djeca, jer ne prihvaćaju Božju milost koja ih želi osloboditi, Bog nam daje milost da s njime možemo nadići životne nevolje, one koje se nalaze u nama (grijeh, loše navike), ali i one koje se nalaze izvan nas (razne životne teškoće).

Koliko kršćani su tužni i tjeskobni, robovi grijehu i raznim ovisnostima.

Promotrimo sada evanđelje malo pa ćemo vidjeti konkretno kako milost djeluje. Što se tamo sve događa? Najprije primijetimo da je Isus taj koji ima svu inicijativu, on je vidio Petra, došao do njega i zamolio ga da otisne lađu. Petar što radi – sluša Božju riječ. Nakon toga Isus iz njegove lađi propovijeda, što Petar pritom radi – sluša Božju riječ. Potom Isus traži od Petra da izveze na pučinu i baci mreže. Primijetimo da prvi zahtjev, da uđe u njegovu lađu, nije bio nešto posebno težak. Bila je velika je gužva, Isus je tražio da se odvoji malo na jezero kako bi se stvorila bolja akustika, slično kao u amfiteatru, ima logike. No Isusov novi zahtjev je potpuno van pameti: Isus, stolar, traži od ribara da usred podneva ide lovit ribu (svi znaju da se riba lovi po noći) i to još nakon što su cijelu noć bezuspješno lovili. Ovaj zahtjev je upravo suprotno svemu što Petar zna o ribolovu. No što Petar radi – opet sluša Božju riječ, iako malo prigovara, poslušao je. Nakon što se dogodilo čudo – jer je nemoguće ikakvu ribu uloviti u tim uvjetima, a kamoli toliki ulov, Petar pada pred Isusa i priznaje svoju grešnost. Isus ga potom hrabri i upućuje mu poziv – da ide za njim – da pređe u trajno stanje slušanja Božje riječi i vršenja njegove volje.

To je slika života bez Isusa, besplodan, šupalj, nikakav.

Milost je, rekli smo, Božja pomoć. Bog je stalno tu prisutan i želi nam pomoći, no mi često na tu Božju pomoć zaboravimo te se zatvorimo u svoja sitna, sitna razmišljanja što i kako ćemo sa svojom pameti i svojim snagama učiniti da riješimo svoje probleme. Nekada čak i odustanemo, jer ne vidimo kako je to moguće. Onda smo poput Petra i njegova društva koje je cijelu noć lovilo, a ništa nisu ulovili – zašto? Jer su lovili bez Isusa. Sve su dobro napravili – odabrali mjesto i vrijeme ribolova, mreže pripremili, marljivo radili… no nije išlo. To je slika života bez Isusa, besplodan, šupalj, nikakav. Ribolov su ponovili još jednom, no ovoga puta su to radili slušajući Isusa, a ne trudeći se riješiti svoje probleme svojim snagama. Kaže psalam „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji … miljenicima svojim u snu on daje.” (Ps 127,1s).

Dati Bogu ono što imamo

Ponekad će nam nevolje u životu izgledati kao velika provalija koju ne možemo nikako prijeći. Recimo da je provalija široka 15 metara, a mi imamo neku dasku dugu 10 metra. A Bog nas poziv: „Daj mi to što imaš!” Ako stavimo dasku od dva metra iznad tolike provalije, ona će samo pasti dolje, no Bog poziva da imamo povjerenja, on će sa svojom rukom pridržati drugi kraj i moći ćemo, čudesno prijeći preko. Trebamo mu samo vjerovati, imati povjerenja da on može sve, da njegova milost može sve, ali se od nas traži da damo svoj dio, ono što imamo. Isus Petra zove da iziđe na pučinu. Pučina je opasna, mi bismo svi voljeli biti u plićaku gdje su nam noge na zemlji, osjećamo se sigurni i ako nastupi nevolja odmah možemo pobjeći van. A na pučini nas može vrlo naglo oluja zadesiti (to se i dogodilo učenicima kasnije), vrlo je nesigurno i imamo osjećaj da smo sami na svijetu. Ali na pučini se nalazi ulov, ne u plićaku. Bog nas želi izvesti na pučinu da živimo oslonjeni na njega, imajući povjerenje u njega, a ne u svoje snage.

Trebamo mu samo vjerovati, imati povjerenja da on može sve, da njegova milost može sve, ali se od nas traži da damo svoj dio, ono što imamo.

Primijetimo da Petar, u izvršavanju Božje volje koristi svoje alate – brod, mrežu, pamet, snagu… Bog uvijek surađuje s nama kada čini nešto, jer želi da to bude i naše djelo. Iako je Isus najzaslužniji za čudesan ulov, možemo reći da su Petar i Isus zajedno ulovili ribu, kao što za brojna čuda koja Bog čini u našem životu, iako je Bog zaslužan, on prihvaća da kažemo da smo zajedno to učinili. Jeste li kao dijete išli s mamom u dućan? Mama je odlučila sve što će se kupiti, ona je platila i nosila vrećice, ali zajedno ste bili u trgovini. Tako je i s Bogom, kao što majci u ovom primjeru nije trebala korist svoga djeteta, nego je htjela biti s njime i zajedno nešto raditi, tako je i Bogu važnije to što zajedno radimo.

Često se držimo nečega u životu, što je toliko jadno i slabo, bojeći se da ćemo i bez toga ostati.

U jednom drugom izvještaju u evanđelju učenici Bogu daju 5 kruha i 2 ribice (usp. Iv 6,1–13) i on od toga hrani 5000 ljudi. Mogli su se sakriti od ljudi i pojesti ovo malo što imaju misleći: „barem ću se malo nahraniti”. Da bi nam netko mogao dati dar, prije toga moramo isprazniti svoje ruke. Često se držimo nečega u životu, što je toliko jadno i slabo, bojeći se da ćemo i bez toga ostati. A Bog nam želi dati darove koje ne možemo niti zamisliti, ali moram prije toga isprazniti svoje ruke, biti spreman sve što imam dati Isusu, i on nas neće iznevjeriti. Istina je, slabi smo, puni grijeha i nikakvi, poput Petra, ali neka nas to ne zabrinjava. Kao što nije Petra odbacio, neće ni nas. Bog nam dolazi u pomoć, šalje milost koja će učiniti da i s ovo maloga što imamo promijeni svijet. Zapamtite, Bog ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane, stoga nitko nema izgovor da ne postane Isusov apostol.