Na Veliki petak Kristov patnički lik postavlja pred nas toliko pitanja koja ostaju bez odgovora – o smislu patnje i žrtve, smislu trpljenja, smislu života… Unatoč našim promišljanjima, ona često ostaju neodgovorenima.  

Dva pitanja što ih je u Ivanovu izvješću o muci Kristovoj postavio Pilat ističu se među mnogima. Prvo je: „Što je istina?“ Pitanje je to na kojem mnogi propovjednici na današnji dan grade svoju homiliju, a drugo je vrlo jednostavno i često u propovijedanju zanemareno: „Odakle si ti?“ 

Na ovo drugo jednostavno pitanje, koje nije tražilo dug i opširan odgovor, Isus nije htio odgovoriti. Možda zbog toga jer je na to pitanje Pilat već znao odgovor. Kasnije je Pilat napisao na pločici i dao prikovati na Isusov križ natpis: INRI – Isus Nazarećanin (Rex) Kralj Židovski. Ipak, to iznenadno i naizgled beznačajno pitanje u ovoj životno ozbiljnoj situaciji krije u sebi važnu poruku, jer je očito da o odgovoru na njega ovisi Pilatova odluka:  osuditi Isusa na smrt ili ga osloboditi. 

Izgleda prilično čudno da Pilat, koji ima apsolutnu vlast nad Isusovim životom i smrću, postavlja pitanje teritorijalne pripadnosti: „Odakle si ti?“ Ono u sebi krije potrebu otkrivanja važne povezanosti čovjeka i zemlje iz koje dolazi, pitanje zavičaja, pitanje povezanosti Isusa i zemlje njegova podrijetla. Iza tog pitanja stoji uvjerenje da onaj tko vlada zemljom, teritorijem i područjem ima vlast i moć nad ljudima koji su na tom teritoriju rođeni, koji na njemu stanjuju i žive. Pitanje: „Odakle si ti?“ povezuje vlast nad zemljom i ljudima. Kao konačni oblik utvrđivanja vlasti nad ljudima, Pilat postavlja pitanje o zemlji rođenja i podrijetla, zemlji stanovanja i zavičaja: „Odakle si ti?“

Nije poznato jesu li Pilatu bila poznata vjerovanja židovskog naroda zapisana u Zakonu i drugim starozavjetnim tekstovima. Isus je bio Židov i poznavao je ta vjerovanja. On ih je živio kao i svi pripadnici njegova naroda. Bio je čvrsto uvjeren da je između zemlje koju je Bog dao njegovu narodu i njega osobno njegovim rođenjem uspostavljena neraskidiva životvorna veza. Isusovim dolaskom i njegovim utjelovljenjem ostvarilo se dugo očekivano Božje prebivanje sa svojim narodom u njihovoj zemlji. U Isusu je ostvareno jedinstvo Boga, njegova naroda i njihove zemlje. Ostvarena je Božja vlast, ostvareno je Božje kraljevstvo u Izraelu. Bog je konačno došao i našao svoj dom među ljudima, sa svojim narodom, u svojoj zemlji. Odgovor na pitanje „Odakle si ti?“ pretpostavlja daleko više znanja i poznavanja biblijske vjere negoli je Pilatu to bilo uopće moguće objasniti. Pitanje „Odakle si ti?“ nije tehničko i geografsko, kako je to Pilat smatrao. Pitanje je to povijesno, kulturno, a nadasve religiozno. Pitanje je to ukorijenjenosti i ucijepljenosti u zemlju predaka, u svetu zemlju od Boga obećanu i darovanu, u zemlju od koje se i za koju se živi i umire. 

Na današnji dan, kad ponovo promišljamo Isusovu muku i smrt, to nas pitanje poziva da se iznova zamislimo nad smislom svoga života. Isus nije Pilatu odgovorio na to pitanje jer je Pilat svoju zemlju shvaćao samo kao administrativnu jedinicu, geografsko područje. Sam nije imao doma, bio je strani upravitelj u tuđinskoj zemlji. Čovjek, administrator, provoditelj pravila i zakona kojim se izvršava vlast na silom osvojenom teritoriju. Kako je Pilat mogao shvatiti da bi itko želio život svoj dati za svoju zemlju, za svoju domovinu, kad sam nije imao osjećaja za svoj dom i domovinu. On je služio vladalačkom režimu, provodio zakone i pravila vlasti u Rimu. Njegovo je prebivalište bilo svugdje, posvuda i nigdje. Kamo god da je došao na službu, gdje god da je radio i obavljao svoje poslove za plaću, nigdje nije bio ukorijenjen, samo mobilan i preseljiv. Kao i mnogi ljudi danas.  

Zapitajmo se i mi o našem vjerničkom hrvatskom i katoličkom identitetu. Pitanje „Odakle si ti?“ traži naš vjernički odgovor na pitanje naše povezanosti sa zemljom u kojoj smo rođeni i koju smatramo svojom domovinom. Isus nam je ostavio da odgovorimo na njemu postavljeno pitanje „Odakle si ti?“ Koja je to zemlja u koju me Bog posadio da mi bude dom? Koja je to zemlja na kojoj se ja osjećam s Bogom doma? Koja je to zemlja u kojoj sam povezan s ljudima u životvornu zajednicu? Koji je to moj zavičaj u kojem sam ugledao svjetlo svijeta i na njemu osnovao svoju ljudskost? Koji je to narod radi kojega sam spreman položiti svoj život? Koja je to zemlja radi koje i za koju živim? Koja je to zemlja radi koje i za koju sam spreman život svoj dati? 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Đurice Pardona prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.